Pravila igre nisu puka dramska kuharica. Ovo posredovanje iskustva pronalaženja onog pouzdanog i trajnog koje se opire paučinastoj naravi nadahnuća, uz svu preciznost i razbor, toliko je osobno i prisno da postaje autentično ljudskim. Tako nadilazi okvire umjetničkog područja kojim se bavi i postaje uzbudljivo promišljanje Igre kao pretpostavke svakog stvaranja.
Franka Perković

Priručnici kreativnog pisanja ponekad znaju obeshrabriti pisca početnika strogoćom kojom propisuju i mukom koju obećavaju. Zajec, međutim, pravila nudi kao priču, a kreativnost kao prostor igre i pritom je prijateljski suigrač a ne sudac. Teško je igrati se pisanjem na pametniji i zabavniji način od ovoga!
Davor Žmegač

Istina, malo je protuprirodno, ali tako je: nema veće sreće nego kad učite od mlađeg kolege. To mi se događa dok čitam Zajecova Pravila igre. U paraozbiljnim ulogama hrvatske književnosti još uvijek se podozrivo gleda na one čudake koji vjeruju da je pisanje prije svega zanat. E, Zajec je baš takav freak. Ni vlas mu nije pala s obrijane virtuozne spisateljske glave, dok žestoko trenira pravila igre. Nadahnuću su dostatne i posljednje sekunde utakmice, ali igrati treba cijelu. Tu tekmu.
Davor Špišić

Tomislav Zajec ne mistificira, ne komplicira, ne pojednostavljuje, ne propisuje, ne docira.  Poziva nas na igru, mami nas, izaziva. Pokazuje nam njezina pravila, da bismo se uopće mogli u igru upustiti. I onda, kroz igru, otkriti kakvi smo igrači...
Lada Kaštelan

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.