Tema koju je autorica izabrala aktualna je, a o njoj je dosad pisalo tek nekoliko teatrologa, kazališnih kritičara i publicista. Pristup je temeljen na usporednoj analizi triju aspekata kazališta u Hrvatskoj u razdoblju tranzicije - aspekt kulturne politike, zakonodavni te  organizacijski aspekt.

Hrvatsko kazališno zakonodavstvo u vremenu od 1861. do 1982. znanstveno je obrađivao akademik Nikola Batušić, te ovaj rad Vitomire Lončar predstavlja novo i samostalno istraživanje.


Autorica polazi od pretpostavke da bi zakonodavni okvir nužno trebao utjecati na kazališnu praksu, pa zbog toga istražuje kazališno zakonodavstvo, dokumente kulturne politike te akcije civilnoga društva.

Cilj je straživanja Vitomire Lončar utvrditi nesuglasje između kulturne politike i prakse kazališnog života u Hrvatskoj, pri čemu je izostanak koherentne kazališne zakonske regulative, te nepridržavanje i one postojeće, doveo organizacijske oblike hrvatskoga kazališta u neuređeno stanje koje se reflektira na kulturnu proizvodnju u cjelini. Polazeći od uvida kako je ustroj kazališnog života u Hrvatskoj u tranziciji ostao petrificiran, Lončar u ovom radu  prikazuje zakonodavne korake te druge mjere kulturne politike koje su dovele do takve situacije.

Ova knjiga izvoran je doprinos teatrološkom istraživanju kazališnog života u Hrvatskoj, budući o navedenoj temi ne postoje sustavne analize.

dr. sc. Darko Lukić

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.