Roman Gordana Nuhanovića "Agenti kulture" je, kao što mu podnaslov kaže, turističko-psihološki roman. Nuhanović priču slaže oko ustanovljavanja festivala kulture u malom mjestu, negdje na Jadranu, oko fenomena koji je u potpunosti zavladao našom kulturnom ponudom, posebice za čovjeku sklonijih, toplih mjeseci i posebno u turističkim krajevima. No, kultura je složena zvjerčica, svatko vjeruje da je upravo onaj tip kulture u kojem sudjeluje reprezentativan i da treba biti istaknut, pa se najrazličitiji kulturni, politički, ekonomski i estetski interesi lome oko Festivala.

No, Nuhanović se manje bavio mrežom složenih odnosa, a puno više psihologijom i operativom. Naime, njegov junak, Martini, je pomalo suvišan, rezigniran čovjek, i sve mu je to jasno, njegove strasti i kulturne “zasluge” su uglavnom stvar prošlosti, u novim uvjetima nikako da nađe mjesto pod suncem koje bi ga ugodno grijalo. Kao da ga samo to i zanima, Priroda, sve manje – Kultura. Premda, i oko tog divljenja Prirodi je nedorečen, otuđen.

Sjetka, kultur-treger cijele manifestacije i osoba potpuno predana kulturnoj misiji, na rubu pucanja od svih sila naprezanja kojima je izložena i zahtjeva koje si je postavila, od njega očekuje pomoć i potporu. Da stvar bude gora, na festivalu se pojavljuje i Lejdi, ikona lijeve kulture, fatalna žena zbog koje se, po svemu sudeći, Martini i udaljio i od strasti i od kulture, posebice one s kojom samu Lejdi identificira.

No, Festival se mora održati, stižu i visoki poslanici Ministarstva, tu su i lokalni umjetnici i tajkuni, svita šarena i nesklapna, pa umjetnici svih profila, uključujući promotore slow food pokreta, profesionalnih zabavljača i mrguda. S nogama na zemlji i glavom u svemiru, nije Martiniju lako, mora čitati znakove i uživjeti se, sačuvati se i spašavati što se spasiti dade...

Gordan Nuhanović rođen je 1968. u Vinkovcima. Devedesetih je radio kao novinar u Globusu, Slobodnoj Dalmaciji, Danasu i Jutarnjem listu. Priče su mu prevedene na više stranih jezika i uvrštene u domaće i inozemne antologije, a izbor pod naslovom Survival League objavljen je u SAD-u. Napisao je monodramu "Što to ljudi govore iliti buka" (2004.), koju je izvodio glumac Slavko Brankov. Trenutačno živi i radi u Zagrebu. Objavio je knjige: "Liga za opstanak" (zbirka priča, 2001., 2002., 2005., 2011.), "Bitka za svakog čovjeka" (zbirka priča, 2003., 2013.), "Posljednji dani panka" (roman, 2006.), "Vjerojatno zauvijek" (roman, 2009.), "Agenti kulture" (roman, 2013.), "Šale su ostale kod kuće: Putopisne priče iz zemalja bivšeg SSSR-a" (2013.) i "Piknik u stepi: Priče s putovanja po bivšem Sovjetskom Savezu" (2016.). Zbirka priča "Liga za opstanak" uvrštena je među pet najboljih proznih knjiga 2001. u izboru Jutarnjeg lista te je nagrađena nagradom Josip i Ivan Kozarac za prvijenac i nagradom Slavić DHK-a za najbolju prvu knjigu.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.