Nuhanović nije tip pripovjedača koji bombardira atraktivnim, stvarnosnim temama, iako se njima itekako bavi, baš kao što ni njegov humor, kao jedno od jačih oružja, nije nametljiv, banalan, već provučen kroz nekakvu melankoličnu, hajmo reći tipično slavonsku, optiku.

Roman «Posljednji dani panka», genetski vezan uz jednu priču iz zbirke prvijenca, onu «Prvi i posljednji panker», daleko je složeniji i dorađeniji no što se to na prvi pogled može činiti. Nuhanović je u njega prenio većinu dobrih strana svoje dosadašnje proze, iako je voajersku poziciju zamijenio vrlo aktivnom. Pripovjedač u prvome licu je, naime, tridesetogodišnji novinar u stanju profesionalne i privatne krize, koji mašta o odlasku u Azerbejdžan i bijegu iz jedne od tipičnih redakcija senzacionalističkih novina u kojima je već postigao svoju «temu za naslovnicu». No, za početak morat će se zadovoljiti odlaskom u rodne Vinkovce u kojima ga ne čeka odmor i sređivanje misli, već posve suprotno.

Glavna fabularna linija koja započinje pripovjedačevim dolaskom/povratkom tiče se pokušaja obnove stare slave pank kluba «Mokra kifla», u čemu pripovjedačeve prijatelje sprečava jedan od tipičnih predstavnika novog vremena, tragikomični Dondur, arhetip nekadašnjeg jastreba izgubljenih iluzija i parodija lokalnog moćnika i njegove bande. No, «Posljednji dani panka», iako na trenutke itekako koketiraju s modelom napetog trilera i čitatelja vode u tome smjeru, zapravo iznevjeravaju taj žanr i pretvaraju se u višeslojnu priču i spoj žanrova koje je Nuhanović vrlo umješno prepleo s glavnom fabularnom niti...
( Jagna Pogačnik )

Gordan Nuhanović rođen je 1968. u Vinkovcima. Devedesetih je radio kao novinar u Globusu, Slobodnoj Dalmaciji, Danasu i Jutarnjem listu. Priče su mu prevedene na više stranih jezika i uvrštene u domaće i inozemne antologije, a izbor pod naslovom Survival League objavljen je u SAD-u. Napisao je monodramu "Što to ljudi govore iliti buka" (2004.), koju je izvodio glumac Slavko Brankov. Trenutačno živi i radi u Zagrebu. Objavio je knjige: "Liga za opstanak" (zbirka priča, 2001., 2002., 2005., 2011.), "Bitka za svakog čovjeka" (zbirka priča, 2003., 2013.), "Posljednji dani panka" (roman, 2006.), "Vjerojatno zauvijek" (roman, 2009.), "Agenti kulture" (roman, 2013.), "Šale su ostale kod kuće: Putopisne priče iz zemalja bivšeg SSSR-a" (2013.) i "Piknik u stepi: Priče s putovanja po bivšem Sovjetskom Savezu" (2016.). Zbirka priča "Liga za opstanak" uvrštena je među pet najboljih proznih knjiga 2001. u izboru Jutarnjeg lista te je nagrađena nagradom Josip i Ivan Kozarac za prvijenac i nagradom Slavić DHK-a za najbolju prvu knjigu.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.