Čudnovate zgode šegrta Hlapića / Šest konaka šegrta Hlapića
- Nakladnik: Matica hrvatska
- Nakladnik: Večernji list
- 05/2014.
- 224 str., tvrdi uvez
- ISBN 9789533410302
- Cijena: 5.30 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
"Čudnovate zgode šegrta Hlapića" najpoznatije je djelo najpopularnije hrvatske književnice Ivane Brlić-Mažuranić. Do sada je objavljeno u 140 izdanja.
Ono što ovo izdanje izdvaja od ostalih jest činjenica da je Šegrt Hlapić po prvi puta izdan u izvornom obliku, kako ga je autorica napisala, bez zadiranja u jezik. Knjiga je jedinstvena i po tome što je po u njoj po prvi puta uz roman objavljen i autoričin igrokaz "Šest konaka šegrta Hlapića".
Knjigu je priredio prof.dr. Vinko Brešić, književni povjesničar i profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Ivana Brlić Mažuranić (Ogulin, 18. travnja 1874. – Zagreb, 21. rujna 1938.) potječe iz poznate intelektualne građanske obitelji Mažuranića. Otac Vladimir Mažuranić bio je pisac, odvjetnik i povjesničar. Djed joj je bio slavni političar, hrvatski ban i pjesnik Ivan Mažuranić, a baka Aleksandra Mažuranić, sestra jezikoslovca Dimitrija Demetra. Odrastanje u obiteljskoj sredini naglašena patrijarhalnog duha i strogih etičkih nazora, ali pod prisnim i snažnim utjecajem djeda Ivana i bake Aleksandre, obilježit će trajno Ivaninu ličnost.
Kada se 1892. udala za odvjetnika i političara Vatroslava Brlića, seli se u Brod na Savi (danas Slavonski Brod), gdje je živjela većinu života koji je posvetila svojoj obitelji, obrazovanju i književnom radu. Okružena bogatim bibliotekama u jednoj i drugoj kući, atmosferom rada i domoljublja, stjecala je i sama u vlastitom domu bogato znanje, učila jezike i živjela intezivnim, bogatim unutrašnjim životom.
Poslije mladenačkih pjesničkih pokušaja na hrvatskom («Zvijezdi moje domovine») i na francuskom jeziku («Ma Croatie; Le bonheur»), te dnevnika pisanog na poticaj F. Mažuranića, Ivana Brlić-Mažuranić javila se u književnosti tek 1902. zbirkom pripovijedaka i pjesama za djecu «Valjani i nevaljani», koju je tiskala u vlastitoj nakladi.
Pravu pozornost književne publike skreće 1913. romanom za djecu «Čudnovate zgode i nezgode šegrta Hlapića», ali umjetnički vrhunac ostvaruje u svojem najpoznatijem djelu: “Priče iz davnine” (1916) koje je djeci, a i odraslim čitateljima svih naraštaja nudilo vjeru u temeljne ljudske vrijednosti. Pišući priče, napajala se na dvama izvorima: slavenskoj mitologiji i hrvatskim narodnim legendama, pa se tako stilski približila književnom kontekstu svoje epohe u razdoblju Moderne.
Napisala je pjesničku zbirku «Slike» (1912), pedagoški intoniranu «Knjigu omladini» (1923), zapise o obiteljskome rodoslovlju «Iz arhive obitelji Brlić u Brodu na Savi» (Obzor, 1933-34.), koje objedinjuje u trima knjigama (1934., 1935.), povijesno-pustolovni omladinski roman «Jaša Dalmatin potkralj Gudžerata» (1937.) te prevodila s njemačkoga i francuskoga.
Kritika je njezinu prozu držala jedinstvenom sintezom životnoga idealizma, naravnosti izraza i delikatnosti rijetkoga humora (A. G. Matoš) pa su je, premda je pisala za djecu, hvalili kolege (A. B. Šimić, D. Domjanić) i književni povjesničari (A. Barac).
Takvim ocjenama pridružila se i kritika u svim onim zemljama, koje su imale sreću da se, još za života ove hrvatske spisateljice, upoznaju s njenim najboljim djelima – «Pričama iz davnine» i «Čudnovatim zgodama šegrta Hlapića». Već 1924. objavljen je u Londonu engleski prijevod «Priča iz davnine» pod naslovom «Croatian Tales of Long Ago». Do kraja toga desetljeća pojavili su se i prijevodi ovoga djela na švedskom, češkom, danskom i ruskom jeziku, a potom su uslijedili prijevodi na slovački, njemački, ukrajinski… Djela Ivane Brlić-Mažuranić doživjela su do danas 60-ak prijevodnih izdanja na 30-ak svjetskih jezika, među kojima su i esperanto i kineski jezik.
O njezinom značaju govori i činjenica da ju je Akademija dva puta (1931, 1938) predlagala za Nobelovu nagradu, primivši je 1937. za svoga (dopisnoga) člana, kao prvu ženu kojoj je dodijeljena takva čast.
Često nazivana hrvatskim Andersenom (radi njene virtuoznosti kao pripovjedača za djecu) i hrvatskim Tolkienom (radi posezanja u fantastični svijet mitologije), Ivana Brlić-Mažuranić svojom originalnošću i svježinom ravnopravno stoji rame uz rame sa svjetskim velikanima dječje književnosti.
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.