S obzirom na to da je izdavanje knjige sve skuplje te da se na knjigu sve više gleda kao na luksuz, ne treba čuditi da nam je prije pet godina prosječna naklada bila oko 1000 primjeraka, prošle 750, a najveći se broj knjiga objavljuje u nakladi od 500 primjeraka. Za neke naslove to je visoka naklada, ali bi svako daljnje smanjivanje utjecalo na pojedinačnu cijenu i time potpuno zaustavilo prodaju.

Doniranje organa je potpuno fascinantan čin jer je dobrovoljan, anoniman, nema financijske koristi za donora, primatelj ne zna čak niti ime osobe koja mu je spasila dijete, ne postoji mogućnost zahvale. Meni je proces bio zadivljujuć jer u odnos postavlja dva tijela i promišlja kako jedno tijelo može popraviti drugo, kako smrt može popraviti život.

Važno mi je da poezija postoji. Ljudi ne govore često o tom aspektu poezije, a meni je to užasno važno – ona biva, opstaje nekako na marginama svega što ljudi proizvode intelektualnim i materijalnim aspektima svojih tijela i s ostalim umjetnostima čini ukrasni rub koji sprječava da se tkanina ljudskosti ne raspadne.

Svakodnevicu je važno proučavati, osobito iz ženske perspektive, jer žene su tek u novije doba izašle iz privatne sfere, prema tome upravo su u području privatnoga, svakodnevnoga, ostavile puno tragova o svojim životima – njihove su životne priče razasute po kuharicama, zidnjacima, spomenarima, dnevnicima, ceduljicama…

Još se sjećam tog prvog jutra kad sam sišao s vlaka i prošetao uz more. Što se otad dogodilo? Moj san je uništen, a uništile su ga dvije silnice – korumpirani političari i pohlepne kompanije. Oni mijenjaju grad, uništavaju ga. Što možemo učiniti? Možemo se boriti da očuvamo grad, da ga zaštitimo i tako očuvamo i svoje snove.