Naš vrlo dobro ustrojen sustav se urušava, zdravstvena je zaštita nacionalni vic. Liste čekanja na preglede su ogromne, pomoć nikako da stigne što je osobito izraženo na području ginekologije i porodništva. U mojem rodnom gradu na sjeveru Švedske su, kako bi rasteretili zdravstveni sustav, omogućili trudnicama da pohađaju tečaj za prirodni porod kod kuće ili u kadi.

[ DOBITNIK MEĐUNARODNE NAGRADE BOOKER 2023 ] Ja želim pričati priče upravo o onome što je netrajno, što je danas živo, a uskoro može umrijeti. Upravo to me zanima. I čovjek je takvo biće. Za ostale velike stvari postoje spomenici i piramide. O njima nemamo zašto razmišljati. Ali čovjek koji je usamljen u svojoj sobi u tri sata popodne je onaj koji mene zanima.

Ovo je jako političan roman, priča o rasi, spolu, kolonijalizmu, politici na i prema Karibima, ali zamotana u legendu o sireni. Niti jednu od navedenih tema izrijekom ne spominjem jer vjerujem da je ključ pisanja političkog romana u izbjegavanju spominjanja politike i korištenju drugih okvira ili struktura pri predstavljanju temeljne ideje.

Fikciju bismo trebali temeljiti na istini, objašnjavanju, analiziranju svijeta i ljudskih osobina. Istina je važna i bez nje nema fikcije. A ako govorite istinu, uvijek ćete nekim ljudima predstavljati opasnost, pokušat će vas ušutkati i natjerati da radite nešto drugo. Fikcija može biti izuzetno opasna, vlastodršci njome često nisu zadovoljni pa zato u nekim zemljama zatvaraju pisce.

U obiteljima se krvne veze pretvaraju u neku vrstu lanca. Postoji hijerarhija, postoje napetosti, tajni savezi, izdaje, laži... O tome se ne govori, nije lijepo, nema dobar publicitet, ali vrlo je zanimljivo to što se događa iza kulisa, iza tobože beskonačne ljubavi između roditelja, između braće. Obitelj je sef, ormar pun tajni koji obožavam istraživati.