Iako napisan prije četrdeset godina, strip se zbog tematiziranja prenapučenosti, održivosti, religijskog i svakog drugog fanatizma kao i ekoloških pitanja i danas čita kao djelo aktualnosti, a suvremenosti pridonosi i činjenica da vojska vagonsku elitu od putnika iz stražnjeg dijela vlaka čuva zbog straha od „nepoznate virusne bolesti pluća!“

Dobri nam pisci omogućavaju uvid u ljudsku sudbinu, u njihovim djelima prepoznajemo ono što smo i sami slutili i osjećali, možda slično i doživjeli, ali nismo to osvijestili, ili nam otvaraju skroz nove spoznaje o ljudskoj prirodi, kakve još nismo imali priliku sami otkriti, no ne nameću nam svoje moralizirajuće stavove.

Biološko dijete postalo nam je obaveza. Ako žena ne može roditi, nešto s njom suštinski nije u redu. Industrija plodnosti ne uništava samo živote žena koje se odlučuju biti donorice, nego i prilike tisuća djece u istočnoeuropskim sirotištima! Posvojeno dijete ruši ideal biološke obitelji i sad, kad se ukazala prilika za genetski modificirano dijete, rijetki žele posvajati.

Često sam se u pisanju poigravao vidom i gledanjem. Mislim da je i problematiziranje vida i gledanja u srži književnosti još od najstarijih vremena – Homer je bio slijep, a Odin je bio bog poezije i lijevo je oko mijenjao za poetski dar. Mislim da taj čin postaje simbolom vanjskog i unutarnjeg vida i tako simbolizira poeziju.

Naš vrlo dobro ustrojen sustav se urušava, zdravstvena je zaštita nacionalni vic. Liste čekanja na preglede su ogromne, pomoć nikako da stigne što je osobito izraženo na području ginekologije i porodništva. U mojem rodnom gradu na sjeveru Švedske su, kako bi rasteretili zdravstveni sustav, omogućili trudnicama da pohađaju tečaj za prirodni porod kod kuće ili u kadi.