O tome koliko nakladnici zanemaruju komunikaciju s publikom istraživao sam i pisao u svojoj knjizi 'Knjiga i nakladništvo u odnosima s javnošću'. Uočio sam da većina kolega zanemaruje ovaj segment poslovanja. Svoju sam knjigu podijelio mnogim kolegama, većina njih bila je i uključena u istraživanje prije njezina objavljivanja. Očito je da je još nisu stigli pročitati.

Svaka umjetnost općenito ima tu moć, bilo glazba, poezija, slikarstvo, svi oni pročišćavaju poglede od viđenog, pročišćavaju naše predrasude i uče nas kako ponovno hodati svijetom. U tom smislu umjetnost ima veliku etičku snagu. Poezija nas uči kako biti na svijetu, uči nas da budemo odgovorni za svijet.

Naša udruga ALTA svake godine ima veliki skup, ovogodišnji se održava u Indiani. Na tim skupovima, osim sastanaka članova, imamo i panele na kojima se raspravlja o konkretnim pitanjima, i jedna od tema koju svaki put obrađujemo su recenzije. To je, dakle, tema, na razini našeg prevoditeljskog društva: kako recenzirati prijevod kad ne poznajete izvorni jezik.

Posve sam svjesna da moj roman, iako smješten u prošlost, govori o asimilaciji, o suočavanju sa strancima, o izbjeglicama, o emancipaciji isključenih i depriviranih, tako da mu je tema vrlo suvremena i aktualna, sad možda i više nego prije pet godina kad je objavljen u Poljskoj. Ovom pričom iz davnina mogla sam puno reći o današnjici.

Pišem o isključivanju iz društva, i to iz pozicije isključene, dakle s mjesta koje društvo koje stigmatizira ne može vidjeti jer je iza zida koji je izgradilo. Može samo nagađati, i to često potpuno promašeno. Zato su svjedoci iznutra važni i njihovi su iskazi moćni.