"Nina Simone, roman" fikcionalno je djelo, inspirirano životom Eunice Kathleen Waymon (1933-2003), američke glazbenice poznate u cijelom svijetu pod umjetničkim imenom Nina Simone.

Priča o slavnoj pjevačici, koja je posljednje godine života proživjela na jugu Francuske, složena je od više glasova, više pripovjedačkih perspektiva i vremenskih dionica. U pogon su uključene sve narativne instance, od objektivnog, sveprisutnog naratora do autorskih upada, koje se često izmjenjuju, nadopunjuju i ponavljaju. Tu su i umetnuti dokumenti poput novinskih intervjua, vijesti, plakata i diploma te neizostavna glazba, ali i snovi i buncanja.

Svi ti komadići događaja sažimaju vrijeme i bujice riječi u preglednu i napetu, gotovo filmsku biografiju vedette od njenih prvih nastupa u noćnim klubovima Atlantic Citya do počasnih doktorata na američkim sveučilištima, od neuspjela upisa na Institut Curtis do nastupa na najprestižnijim svjetskim pozornicama, od prvih znakova duševne poremećenosti do straha od telefonskog poziva vlastite kćeri s kojom ne razgovara deset godina...

Čitatelja u svijet velike umjetnice uvodi Ricardo, Filipinac koji u potrazi za kakvom-takvom zaradom dolazi u njezin dom na Azurnoj obali. Ono što zatječe upućuje na zaključak da čovjeka samo velika nevolja tjera na prihvaćanje posla pomoćnog radnika u tom ambijentu. Usprkos nelagodi koja "visi u zraku" i uvjeravanjima susjeda da je u Nini Zlo i da "nitko ne zna je li to vrag na djelu ili joj je jednostavno mozak poremećen", Ricardo prihvaća izazov i svojom krotkošću ubrzo osvaja hirovitu gazdaricu. Čitatelju se isprva čini da je Nina Simone u novome radniku našla idealnog slušatelja, no ubrzo se ispostavi da je to tek početni korak u njihovu dubokom, sudbinskom zbližavanju.

Izlažući svoje životne traume – od propalih brakova do problema s alkoholom – Nina je svojega pouzdanika istodobno učila da se nosi s nesrećom, odnosno da u nesreći nalazi neki drugi, viši smisao. No slijed događaja neće ići u prilog umjetnici koja je svu svoju energiju usmjerila u povratak na scenu nakon godina krize i bolesti.

***

Gilles Leroy rođen je 1958. godine u Bagneuxu. Po završetku studija književnosti radio je kao predavač i novinar. Dosta je putovao, a proučavao je i američku i japansku literaturu. U književnosti je debitirao romanom "Habibi" (1987). Sredinom 90-ih preselio se u Boissy-lès-Perche, selo u središnjoj Francuskoj, gdje i danas djeluje kao profesionalni pisac. Premda se okušao u raznim književnim vrstama, drami i esejistici, Leroy je najveći dio opusa realizirao u prozi. Objavio je desetak romana, od kojih su najzapaženiji "Madame X" (1992), "Crno sunce" (Soleil noir, 2000), "Ruski ljubavnik" (L'Amant russe, 2002), "Tajnopis" (Champsecret, 2005), "Alabama Song" (2007), "Zola Jackson" (2010), "Spavati s onima koje volimo" (Dormir avec ceux qu'on aime, 2012) i "Nina Simone, roman" (2013).

Najviše nagrada zaslužio je djelima iz "američke trilogije": roman Alabama Song osvojio je prestižnoga Goncourta, Zola Jackson proglašena je Knjigom godine, a ovom romanu dodijeljena je nagrada poznatog festivalskog središta Deauvillea kao najboljoj knjizi s glazbenom tematikom. Sva tri naslova objavljena su u biblioteci Na tragu klasika.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.