Zbirka pjesama "Plovna mjesta" pjesnički je prvijenac Sanje Baković, iako ne i prve i jedine pjesme koje je napisala. Pjesme u ovoj zbirci nastajale su tijekom posljednje dvije godine, kao slobodno istraživanje i plovidba kroz čitateljsko i spisateljsko iskustvo autorice koje je započelo na radionici modula Poezija u Centru za kreativno pisanje, s mentorom Brankom Čegecom.

Asocijativni impuls za pisanje dolazio je iz čitanja velikih poetskih  imena kao što su primjerice Eugenio Montale, Cesare Pavese, Nicanor Parra, Ingeborg Bachman, Zbigniew Herbert, Blaise Cendrars, Aime Cesaire, Adam Zagajewski, Andre Breton, Dušan Matić, Tomaž Šalamun, Miroslav Mićanović, Danijel Dragojević, Anka Žagar i mnogi drugi veliki pjesnici domaće i strane književnosti. No, slijedeći svoju unutarnju poetsku liniju autorica je pronašla svoj spisateljski kod stvarajući pjesme koje tematski obuhvaćaju prostor od matičnog polazišta rodnog otoka Brača, neopipljivih metafizičkih motiva do svakodnevnih urbanih zapažanja i događaja iz prepoznatljivog javnog okvira.

Iako pulsira različitošću sadržaja i osjetno duljim vremenskim periodom u kojem je nastajala, zbirka čini cjelinu koja ispituje stvarnosni okvir autoričinog svijeta: obavezni otok kao prožimajuću nit, iskustvo odnosa sa sobom i vanjskim, i na koncu ono vanjsko, svakodnevno, u obuhvatu opažanja. Iz pjesama progovaraju ljubavne, obiteljske i duhovne priče, a često i motivi koji upućuju na kritično i satirično promišaljanje društvenog okruženja.

"Svaki pokušaj govorenja o poeziji Sanje Baković neizbježno kreće od senzibilnosti, detalja i odanosti čitanju kao lijepom poroku, poroku koji odvodi u svijet nepredvidivosti, iznenađenja, otkrivanja prostora koje ni na koji drugi način ne bi bilo moguće dosegnuti. Stalnim ispitivanjem različitih poetičkih registara, autorica gradi svoj mozaik, privatni poetski svijet, satkan od detalja, sitnica koje mijenjaju pogled, okus, osjećaj, ne izbjegavajući "opću sliku" svakodnevnice, društvenu i socijalnu osjetljivost, beskrupulozne prizore potrošačkog divljanja i drugih opačina aktualnog vremena. Njezina literarna posveta pjesničkim svjetovima koji su je na bilo koji način obilježili ili dodatno formirali/formatirali (Cesar Vallejo, Kavafis, Parra, Pound...) čitatelju šalju nedvosmislenu poruku: bez svjetova drugih, bez literarnog iskustva Drugog, bez mogućnosti suočavanja s različitim, naši bi životi i naš literarni potencijal bili bitno ograničeni, siromašni, zapravo posve nečitljivi." (Branko Čegec)

Sanja Baković rođena je u Splitu 1976. godine. Odrasla je u Bolu na otoku Braču gdje je završila opću gimaniziju. Nakon studija novinarstva na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu radila je kao novinarka, a sad se bavi medijima i odnosima s javnošću. Studira na doktorskom studiju etnologiju i kulturnu antropologiju. Od 2012. godine pohađa pjesničku radionicu Branka Čegeca, u okviru Centra za kreativno pisanje. Objavljivala je u časopisima Tema i Quorum, čitala na Jutrima poezije, Sesvetskom pjesničkom maratonu, u Dvorištu s pjesnikinjama iz G-rupe. Osmislila je i vodi tribinu “Odvalimo se poezijom”. Objavila je zbirke poezije “Plovna mjesta” (Centar za kreativno pisanje, 2016.) i "Autobus za Trnavu" (Meandarmedia, 2020.)

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.