Nova zbirka pjesama Sanje Baković naslovljena prema gotovo programatskoj pjesmi "Autobus za Trnavu" po svojoj strukturi i kronologiji predstavlja moguće vremensko, geografsko i simboličko putovanje (Istok vodi na istok, nakon istoka novi istok). Perpetuiranjem svojevrsnog ženskog višeglasja kroz različite dobne i socijalne kategorije, "Autobus za Trnavu" vozi strmim i vijugavim otočkim cestama, zagrebačkim ulicama i prašnjavim putevima daleke Indije donoseći prozore života i smrti, grubosti i nježnosti, straha i sjaja.

Svjedočeći vlastito, ali i tuđe prvenstveno rodno i tjelesno iskustvo, u pjesmama Sanje Baković manifestira se osjetljivost za drugog i drugačijeg, koja je bila prisutna i u njenim ranijim pjesmama. Taj interes do izražaja najviše dolazi u pjesmama posvećenim stvarnim ženama, žrtvama društvene i obiteljske opresije i brutalnog nasilja kojima se obraća intimno, pišući im poetska pisma, vodeći imaginarne monologe ili im posuđujući vlastiti glas. Time se ne iscrpljuje korpus motiva i tema sadržanih u zbirci, jednakom snagom ovdje se progovara o osamljenosti, prijateljstvu, ljubavi, poeziji, prolaznosti, vječnoj potrazi za samim sobom, za svojim mjestom u nesigurnom i šizofrenom svijetu poljuljanih vrijednosti.

Autentičan poetski govor Sanje Baković obilježen je jezičnom kolokvijlanošću, spontanošću i ritmičnošću, skladom između sadržaja i izraza, dihotomijom sakralnog i profanog, pojedinčanog i kolektivnog, lokalanog i globalnog. Gledajući detalj ona nikad ne zaboravlja cjelinu, kontekst i mogući uzročno-posljedični slijed onoga što se događa njoj i oko nje, blizu i daleko. Ipak,topla i empatična, oštra i kritična, poezija je to bez predumišljaja, iskrenog usklika i nježnog šapata.

Nada Topić

Sanja Baković rođena je u Splitu 1976. godine. Odrasla je u Bolu na otoku Braču gdje je završila opću gimaniziju. Nakon studija novinarstva na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu radila je kao novinarka, a sad se bavi medijima i odnosima s javnošću. Studira na doktorskom studiju etnologiju i kulturnu antropologiju. Od 2012. godine pohađa pjesničku radionicu Branka Čegeca, u okviru Centra za kreativno pisanje. Objavljivala je u časopisima Tema i Quorum, čitala na Jutrima poezije, Sesvetskom pjesničkom maratonu, u Dvorištu s pjesnikinjama iz G-rupe. Osmislila je i vodi tribinu “Odvalimo se poezijom”. Objavila je zbirke poezije “Plovna mjesta” (Centar za kreativno pisanje, 2016.) i "Autobus za Trnavu" (Meandarmedia, 2020.)

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.