Promocija knjige "Podneblje nadzemlja", autora prof. Dubravka Habeka, održat će se na Sajmu knjiga Interliber u nedjelju, 13. studenog 2016. u 10 30h.


**


„Doktorski romani“ uvijek su čitani. Moji su kolege i drugi pisci uspijevali u tome: „Uzbuna na odjelu za rak“, češki ekranizirani roman „Bolnica na kraju grada“, pa „Ljudožder vegetarijanac“, „Medicina iznutra“, „Sjećanja jednog kirurga“, „Razotkrivanje mikroba dvaju svjetova – životna priča jednog epidemiologa“...

Ovaj roman „Podneblje nadzemlja“ skup je, medicinskim riječnikom nazivanih, autoanamneza i heteroanamneza, doživljaja i događaja kako bi rekli Latini, intra muros. Imena u njem su izmišljena. Dirigenti i orkestri postojali su i postoje. U svakom sustavu, u svakoj struci, u svakom životu. Pa tako i u bolničkom životu. Homogena ili heterogena skupina ljudi. Prirodna Gaussova krivulja. Bolnički složenac. U tom složencu, razvučena je krivulja od kolegijalnosti do nekolegijalnosti, tolerancije i intolerancije, mladosti i starosti, empatije do simpatije i apatije, jeke i onomatopeje, bezobzirnosti do bezobraznosti, propulzivnosti i agresivnosti, pouzdanosti i nepouzdanosti, etike i neetike, dobrote i zločestoće, uspjeha i neuspjeha. Karijere i života. Yina i Yanga. Nadzemlja i podzemlja. Plusa i minusa. Bolesti i zdravlja. Života i smrti. Bilá i nepipljivosti. Rođenja i smrti. Od krštenja do mise zadušnice. Od tragedije do komedije. Od operete do opere. Biologije i metafizike. Kralježnjaka i beskralježnjaka od Aristotela; aeroba i anaeroba do Pasteura. Liječnika i bolesnika. Bolesnika i liječnika. Primalja, medicinskih sestara, medicinskih tehničara, laboranata, fizioterapeuta... servirki, spremačica, vozača, portira... Tog bolničkog života. Grada u gradu. Svijeta u svijetu. Svjetla u mraku. I mraka u svjetlu. Trga u selu. Trga u gradu. Placa. Malog u velikom. Zapravo, velikog u malom.

Bolnički je život zaseban i poseban. On ostavlja traga na „psi“ i „somi“. Neki ga zovu hospitalizmom, a neki suvremeniji stručnjaci i poslijetraumatskim stresnim poremećajem. Za bolesnike i osoblje. Pozitivnim i negativnim. Profesionalnim i onim „klijentskim“. Na njega se ne može značajnije utjecati. Dokazano. I onaj negativni razboljivi dio, ali i onaj „pozitivni hospitalizam“, ta ovisnost o bolnici, o mirisima, o ljudima, o pruženoj pomoći, o tuđoj muci koja nije svakom povjerena ili izabrana. Neki misle da je to privilegija. I jest. Doživjeti sretan događaj rođenja, liječenja i izlječenja, dobrog ishoda kirurškog zahvata... Taj osjećaj ključa života doživi samo onaj tko ga doživi. Upravo tako. Tko ga doživi... I ključa nesretnih događaja, ljudske muke i patnje, obiteljskog jada, komplikacija bolesti, umiranja i smrti. I drugih čudnih, brojnih razumnih i nerazumnih, smiješnih, anegdotalnih, komičnih prilika i neprilika.

I taj osjećaj prijeđe u naviku. Neobjašnjivo. Od Boga dana struka koja je razapeta između „životnoga“ i bezživotnoga. To „životno“ ušlo je i ulazi u bolničke zidove. I stoji tamo. Više ili manje. Neki ga mogu promijeniti. Neki u nj ne mogu prodrijeti. Neki ne mogu i neće. Pa valja ostati živ i zdrav, pametan i dobar, kritičan i koncizan. Ali svoj.

Ovaj je roman ispisan s onim „životnim“ i postavljen u vrijeme kroz dvadesetak godina odrastanja jednog mladoga liječnika u okruženju tog navedenoga bolničkog složenca i realnog života u nevjerojatnom, ali životnom. U tom podneblju nadzemlja isprepleten je život svih nas koji u njemu živimo. I svih naših koji u njem’ ne žive, ali žive s nama. Slučajnost je ako se netko s nekim identificira.

Pa i Ovidije je rekao FORSAN ET HAEC OLIM MEMINISSE IUVABIT! (Možda će jednom biti ugodno sjetiti se ovih muka!)


Dubravko Habek

Samobor – Zagreb, 2016.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.