Gradovi i uspomene, povijest i ljudi – sve je to sada pred njom, na stolu od trešnjevine. Za Arjetu Filipo fotografije rasprostrte po stolu njezine bake nisu samo u trenutku zarobljena sjećanja, one su i priče – o gradu pod opsadom, o Istri, o moru njezina djetinjstva i mladosti, o obiteljskoj tragediji i odlasku početkom devedesetih, koji je promijenio sve.

Fotografije Pariza, gdje je studirala i u novom jeziku zapo­čela novi život, one na kojima je Arik, slikar u kojega se zaljubila protiv vlastite volje, i ostali koji će joj značiti: mudri pticoznanac Mischa Weisband, Hiromi, s kojom je krojila Pariz, i Nadežda, s kojom je podijelila ljubav i bol, prijatelji zauvijek.

Sada, u Berlinu, taj stol od trešnjevine, to dragocjeno drvo koje je naplavila povijest, raskrižje je na kojem se sve priče susreću da bi ispisale Arjetu, da bi joj otkrile tko je.

U "Stolu od trešnjevine", romanu za koji joj je dodijeljena Nagrada Europske Unije za književnost, Marica Bodrožić snažno i uvjerljivo pripovijeda o mladoj ženi koja traži uporište u svijetu punom pukotina. Želi li doista živjeti u sadašnjosti, Arjeta Filipo morat će se uhvatiti ukoštac s dugo potiskivanom prošlosti i iskrivljenim zrcalima svojih sjećanja.

“Jedan od najizuzetnijih i najorigi­nal­nijih glasova suvremene književnosti njemačkoga govornog područja.”
– Claudio Magris o Marici Bodrožić

“Marica Bodrožić zaključila je drugi dio trilogije o potrazi za sjećanjem. Stol od trešnjevine roman je s intenzitetom bez presedana.”
– FAZ

“Kroz blistave i snažne slike Marica Bodrožić pripovijeda o svemu što je Jugoslavija bila, i što progonstvo jest.”
– Süddeutsche Zeitung

Marica Bodrožić rođena je 1973. u Svibu u Dalmaciji. Odrasla je u Hercegovini i Dalmaciji. U dobi od deset godina seli se u Njemačku, gdje su joj roditelji živjeli već od kraja šezdesetih. Školovala se za knjižara te studirala kulturnu antropologiju i slavistiku. Njemački, na kojem stvara svoja djela, smatra “drugim materinjim jezikom”.

Piše eseje, romane, pjesme i priče, radi kao književna prevoditeljica, poučava kreativno pisanje i snimila je dokumentarni film. Napisala je esejističke tekstove za radio i tisak o Danilu Kišu, Marini Cvetajevoj, Dubravki Ugrešić, Anne Sexton, Nazimu Hikmetu i mnogim drugima.

Već za svoje prve literarne radove, pjesme objavljene 2001., dobila je stipendiju Hemann Lenz. Dobitnica je brojnih nagrada i priznanja, među kojima su nagrada Heimito von Doderer 2002., nagrada zaklade Robert Bosch 2004., nagrada za književnost Umjetničke akademije u Berlinu 2007., nagrada Initiativpreis Deutsche Sprache 2008. za doprinos njemačkom jeziku, književna nagrada Lihtenštajna za poeziju 2011., nagrada LiteraTour Nord 2013. i Nagrada Europske unije za književnost 2013. za roman Kirschholz und alte Ge­fühle (2012.), “poetsko djelo koje detaljno istražuje sjećanja i uspomene”.

Uz zbirku priča "Tito je mrtav" te romane "Tišina, rastanak" i "Balada o zvjezdanom moru", koji su prevedeni na hrvatski, objavila je i zbirku priča "Der Windsammler", knjige poezije "Ein Kolibri kam unverwandelt", "Lichtorgeln" i "Quittenstunden", esej “Sterne erben, Sterne färben” i roman "Kirschholz und alte Gefühle".

Živi u Berlinu.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.