"Imam nekakvih problema s ovom slavinom. Iz koje očekujem da poteče topla voda, a to se ne događa. Devojka koja o nama vodi brigu kaže da možda nisam dovoljno strpljiv. Pa treba na gornjem spratu ove vile sačekati u miru da voda u cevima kupatila postane topla, dok odozdo, iz podzemlja te higijenske aparature, dospe. Naša devojka tvrdi da će ona pouzdano doći, samo da se manemo svoje svakodnevne nervoze.

Ovo nestrpljenje potiče, međutim, otud što smo mi odgojeni u sredini gde topla voda povremeno nije dospevala do kojeg kupatila, jer bi se u njenom dohodu svaki čas nešto isprečilo. Kao što se u socijalizmu uopšte često nešto ispreči, neznano zašto. Pa gdegde sasvim jednostavne stvari, kao što je topla voda, izostanu, a nekad i voda kao takva, makar i hladna. U socijalizmu postojali su različiti uređaji, uobičajeni i u drugim sredinama, samo što je, uz ostale, tamo bio uveden taj najrašireniji uređaj, za kvarenje ljudskog života, na mnoge načine"...

Bora Æosić (Zagreb, 1932), odrastao i školovao se u Beogradu, od 1992. živi u Rovinju i Berlinu. Od nadrealističkih početaka 1956. godine objavio pedesetak knjiga od kojih je najpoznatija "Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji". Među zadnjima su "Carinska deklaracija", "Nulta zemlja" te zbirke pjesama "Irenina soba" i "Mrtvi" koja je tiskana samo na njemačkom jeziku. Godine 2002. na Leipziškom sajmu knjiga dobio Nagradu za europsko razumijevanje. Knjige su mu prevedene na njemački, francuski, talijanski, engleski, mađarski i ruski jezik, čime je, uz Imre Kertesza, postao jednim od najvažnijih intelektualnih glasova s jugoistoka Europe.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.