Deseti roman nobelovca Orhana Pamuka iznova nas vodi u Istanbul osamdesetih, u turbulentno razdoblje nakon vojnog udara prožeto napetostima između političke ljevice i desnice. Priča je to o kopaču bunara Majstoru Mahmutu i njegovu šegrtu Džemu u potrazi za vodom na goleti pokraj grada.

Naporno radeći na ljetnoj žezi, Džem i Mahmut se zbližavaju, a njihov odnos prerasta u prisno prijateljstvo kakvo Džem nikada nije ostvario sa svojim ocem. U obližnjem gradiću Džem upoznaje tajanstvenu crvenokosu glumicu putujuće kazališne družine. Iako je udana, Džem s njome ostvaruje svoje najintimnije snove, a nedugo zatim Majstor Mahmut pogiba u neobičnim okolnostima. Džem se vraća u Istanbul i mnogo godina poslije doznaje da je skrivio majstorovu smrt te da ga za Crvenokosu veže mnogo više od nekoliko besanih noći.

Orhan Pamuk iznova suprotstavlja temeljne mitove Zapada i Istoka: Sofoklova Kralja Edipa i Firdusijevu priču o Rustemu i Suhrabu, to jest priču u ocoumorstvu priči o ubojstvu sina. Propitujući književne temelje dviju kultura vraća nas velikim i važnim temama kao što su odnos očeva i sinova, autoritarnost i individualnost, a povrh svega, čovjekova sloboda.

Pamukov odličan deseti roman uznosi čitatelja iz dubine bunara na jarku svjetlost.
- Alex Preston, Observer

Što još reći o knjizi čiji vas kraj tjera da je smjesta pročitate iznova?
- The Sunday Times

Orhan Pamuk (Istanbul, 1952.), najistaknutiji i u svijetu najčitaniji suvremeni turski pisac – djela su mu prevedena na više od šezdeset jezika. Odrastao je u imućnoj prozapadnjačkoj obitelji. Studirao je tri godine arhitekturu i bavio se slikarstvom; diplomirao je 1977. novinarstvo (Istanbul Üniversitesi), a usavršavao se i u Americi. Pisati je počeo 1970-ih. Prvi je veći uspjeh postigao povijesnim romanom "Bijeli zamak" (1985.) za koji je dobio Independentovu nagradu za stranu književnost i time mu otvorio put k međunarodnoj afirmaciji. Uslijedili su romani "Crna knjiga" (1990.) i "Novi život" (1994.), najveći turski bestseler do tada, no roman "Zovem se Crvena" (1998.) uskoro ga je nadmašio, priskrbivši mu 2003. i uglednu književnu nagradu IMPAC Dublin. Potom je objavio roman "Snijeg" (2002.) te "Istanbul: grad, sjećanja" (2003.) knjigu o vlastitom djetinjstvu i mladosti u rodnome gradu 50-ih godina. Slijede romani "Muzej nevinosti" (2008.), "Čudno je u mojoj glavi" (2014.), te "Crvena" (2016.),

Objavio je i zbirke odabranih eseja, članaka, kritika, reportaža, putopisa i poetičkih razmišljanja. Istaknuti je borac za ljudska prava i demokratizaciju; zbog liberalnih nazora često je izložen osudi i prijetnjama konzervativnih krugova u Turskoj. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 2006.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.