"Noći kuge" povijesni su ep i napeta detektivska priča, smion i sjajan roman koji se bavi nizom sablasno suvremenih tema i jednom velikom vječnom: nevidljivom i zagonetnom crtom razgraničenja između Istoka i Zapada.

Travanj 1901. Na izmišljenom smo otoku Mingeru u istočnom Sredozemlju; polovinu stanovništva čine muslimani, polovinu pravoslavni Grci, a u posljednjim godinama Osmanskog Carstva među njima vlada napetost. Na otok je stigla kuga – epidemija je počela u Aziji i odnijela milijune žrtava, no Europu je poštedjela: zbog higijene, znanstvenih postignuća ili mjera karantene? Na Mingeru, 29. pokrajini Osmanskog Carstva te metode ne funkcioniraju. Sultan na otok šalje svog najvećeg stručnjaka epidemiologa, uz to kršćanina, no dio muslimana ne pokorava se mjerama suzbijanja zaraze. I tada se dogodi ubojstvo… Sučelice opasnosti od širenja pošasti prema Zapadu, sultan popušta pred međunarodnim pritiskom i dopušta pomorsku blokadu Mingera. Prepušteni sebi, otočani se s kugom moraju obračunati sami.

Navigavajući između sage i satire, krimića i pseudopovijesnog romana, Pamuk zamašnim teretom kormilari vješto, šarmantno i lukavo. Čak i kad u vodama ovoga raskošnoga križanca romana ideja i sapunice iz doba epidemije zavlada bonaca, osjetila vam ostaju pobuđena, a mozak radi punom parom. Teško ćete se oprostiti od bajne Mingerije, gdje je uz pogled na valove i miris mora život uvijek vrijedan življenja.
—The Spectator 

Majstorska priča koja te drži i ne pušta… za čitatelje duge plovidbe.
—Publishers Weekly

Orhan Pamuk (Istanbul, 1952.), najistaknutiji i u svijetu najčitaniji suvremeni turski pisac – djela su mu prevedena na više od šezdeset jezika. Odrastao je u imućnoj prozapadnjačkoj obitelji. Studirao je tri godine arhitekturu i bavio se slikarstvom; diplomirao je 1977. novinarstvo (Istanbul Üniversitesi), a usavršavao se i u Americi. Pisati je počeo 1970-ih. Prvi je veći uspjeh postigao povijesnim romanom "Bijeli zamak" (1985.) za koji je dobio Independentovu nagradu za stranu književnost i time mu otvorio put k međunarodnoj afirmaciji. Uslijedili su romani "Crna knjiga" (1990.) i "Novi život" (1994.), najveći turski bestseler do tada, no roman "Zovem se Crvena" (1998.) uskoro ga je nadmašio, priskrbivši mu 2003. i uglednu književnu nagradu IMPAC Dublin. Potom je objavio roman "Snijeg" (2002.) te "Istanbul: grad, sjećanja" (2003.) knjigu o vlastitom djetinjstvu i mladosti u rodnome gradu 50-ih godina. Slijede romani "Muzej nevinosti" (2008.), "Čudno je u mojoj glavi" (2014.), te "Crvena" (2016.),

Objavio je i zbirke odabranih eseja, članaka, kritika, reportaža, putopisa i poetičkih razmišljanja. Istaknuti je borac za ljudska prava i demokratizaciju; zbog liberalnih nazora često je izložen osudi i prijetnjama konzervativnih krugova u Turskoj. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 2006.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.