U prelijevanju uspomena i povijesti, mozaiku obiteljskih fotografija, portreta pjesnika, slikara i paša, likovne kritike, metafizičkih promišljanja, s pokojom fantastičnom crticom, Orhan Pamuk stvara novu proznu formu: kaleidoskop rodnoga grada na susretu svjetova, koji je oblikovao njegovu književnu maštu.

Od djetinjstva autor sazrijeva sa spoznajom da građane Istanbula povezuje zajednička sjeta: svijest da žive na ruševinama slavnog carstva, u zemlji koja se trsi da postane modernom na vrtoglavu raskrižju Istoka i Zapada. Na pozadini oronulih spomenika, zapuštenih vila i sablasnih uličica u izgubljenom raju na Bosporu, Pamuk vlastiti osjećaj pripadnosti mjestu i povijesti preklapa sa slikama i pričama svojih preteča. Iscrtava putanju bogata, a katkad i mračna života u mašti, koji mu je kao malenu sanjaru pružio utočište od obiteljskih sukoba i previranja – i ostao nepresušan izvor nadahnuća piscu u kojeg se prometnuo.

S dvjesto dodatnih fotografija i predgovorom, novo izdanje knjige "Istanbul – Grad, sjećanja" u isti je mah panoramski i intiman, nezaobilazan portret bajnog velegrada iz pera nobelovca Orhana Pamuka.

Odavno nisam čitao ovako dirljivu knjigu uspomena iz djetinjstva: nema te luksuzne turističke brošure koja bi u meni probudila toliku čežnju da se ponovno nađem na ulicama Istanbula. – Noel Malcom, Sunday Telegraph

Pamukov je Istanbul mnogo više od metafore mosta među kulturama i bogatog povijesnog i spomeničkog testamenta. On ga je oblikovao u pulsirajući organizam – slično kao Andrej Bjeli Petrograd ili James Joyce Dublin – s bezbroj lica i metamorfoza, s bezbroj priča koje se kao u Tisuću i jednoj noći nadovezuju jedna na drugu, ulančavaju i međusobno prepleću. – Katarina Luketić, tportal

Užitak: duboko, čudesno originalno... Pamuk pripovijeda priču o gradu kroz oči sjećanja. – Washington Post Book World

Orhan Pamuk (Istanbul, 1952.), najistaknutiji i u svijetu najčitaniji suvremeni turski pisac – djela su mu prevedena na više od šezdeset jezika. Odrastao je u imućnoj prozapadnjačkoj obitelji. Studirao je tri godine arhitekturu i bavio se slikarstvom; diplomirao je 1977. novinarstvo (Istanbul Üniversitesi), a usavršavao se i u Americi. Pisati je počeo 1970-ih. Prvi je veći uspjeh postigao povijesnim romanom "Bijeli zamak" (1985.) za koji je dobio Independentovu nagradu za stranu književnost i time mu otvorio put k međunarodnoj afirmaciji. Uslijedili su romani "Crna knjiga" (1990.) i "Novi život" (1994.), najveći turski bestseler do tada, no roman "Zovem se Crvena" (1998.) uskoro ga je nadmašio, priskrbivši mu 2003. i uglednu književnu nagradu IMPAC Dublin. Potom je objavio roman "Snijeg" (2002.) te "Istanbul: grad, sjećanja" (2003.) knjigu o vlastitom djetinjstvu i mladosti u rodnome gradu 50-ih godina. Slijede romani "Muzej nevinosti" (2008.), "Čudno je u mojoj glavi" (2014.), te "Crvena" (2016.),

Objavio je i zbirke odabranih eseja, članaka, kritika, reportaža, putopisa i poetičkih razmišljanja. Istaknuti je borac za ljudska prava i demokratizaciju; zbog liberalnih nazora često je izložen osudi i prijetnjama konzervativnih krugova u Turskoj. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 2006.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.