"Mi Hrvati" Matka Marušića je knjiga koja kroz opis Hrvata, njihovih vrlina i mana, opisuje stoljetnu čežnju za samostalnom i slobodnom državom. Marušić, znanstvenik i književnik, pripovijeda kroz iskustva svojega života i života svoje obitelji i poznanika, o životu hrvatskih domoljuba i vjernika od vremena socijalističke Jugoslavije pa do danas.

Knjiga je humoristična, ali i prožeta brojnim potresnim pripovijetkama o stradanjima, siromaštvu i isključenosti iz političkoga i društvenoga života. Dodirnute su sve glavne sastavnice života, od gradnje kuće i domoljublja, preko vjere i ljubavi do umjetnosti i športa. (Nogomet ima posebno poglavlje.) Često duhovito, a ponekad i romantično, iznose se bolne istine i novija hrvatska povijest predstavlja kroz oči običnoga hrvatskoga čovjeka.

Još je tu. – Na tvrdoj siki
Jošte leži nasukana.
Osamstoto minu ljeto,
Što je mlate sa svih strana,

Što je lome i drmaju
Burni vali i oluje.
Slomila se, prignula se:
Na pijesku je – al još tu je!

(Vladimir Nazor: "Zvonimirova lađa", fragment )

Nazor se radovao što Zvonimirova lađa nije potonula, premda je nasukanu lome burni vali i oluje. Ni najdeblje knjige, ni najučenije raščlambe nisu našu muku i nepopustljivost izrekle tako jasno kao on u toj pjesmi. Meni je to najvažnija rečenica hrvatske povijesti i najljepši stih hrvatske književnosti. (...) Burni vali bacili su nas na hridi zaostalosti i nasukali na pijesku nesloge. Neznanje je srušilo krmu, a izdaja izjela utrobu. Učeni su prognani, bogati osiromašeni, a jaki zatrti. Preživjele su samo čežnja i spremnost bezimenih, poniženih i zanemarenih. Pamtio se sjaj nezapisane slave i svetost neobilježenih grobova. Lađa je bila nasukana, ali nije potonula, i svaka je generacija dala mornare koji su je htjeli odsukati. Vrebali smo jedan dan u tisuću godina, dan u kojemu će se Zvonimirova lađa propeti iz pijeska. (...)

Nismo potonuli, naša lađa nije propala. Dočekali smo povijesni trenutak da je uspravimo i razvijemo joj jedra. Najsretnija generacija u tisuću hrvatskih godina slomila je čeljust od željeza, ugasila munje i smirila oluje. Nazor je ispjevao hrvatsku istinu o patnji i nadi, a mi pjevamo pjesme o pobjedi. (...)

"Mi Hrvati" nije sjajna lirika poput Nazorove, nego stotinu i petnaest pripovijedaka o petnaest sastavnica naših svagdanjih života. Netko može pomisliti da te pripovijesti nisu o svim Hrvatima, nego tek o autoru i njegovoj obitelji, rodbini i prijateljima. Ali nije tako. Povijesnu čežnju Hrvata za slobodom Nazor je opjevao slikom lađe koja jest nasukana, ali nije potonula, a moje pripovijetke njegovu prispodobu steru na sudbine ljudi s kojima sam dijelio odsječak hrvatske povijesti koji sam živio. Svi smo mi dijelili Nazorovu čežnju, tugu i nadu i svi smo sanjali slobodnu i samostalnu Hrvatsku. Taj san zajedničkom čini našu povijest, osobna iskustva i način života.

Matko Marušić, iz Pogovora

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.