ruke

ruke su mu se tresle dok je pušio cigarete
bilo je strašno unutra pa smo izbjegavali
gledati u praznu sobu iza očiju
u kojoj je možda još uvijek i sjedio
ali više nismo mogli ući

otac je došao sa šibom
prvi put
drugi put
treći put
skrila sam se iza djedovih leđa

a on je širio ruke kao veliku hrastovu krošnju
s tisućama svjetlećih riječi koje su umirile
svaku zvijer koja je prilazila

muk

pobožnost snijega
omata selo u slojevima
poput glavice kupusa
pretvorba misli u riječi događa se
ovisno o temperaturi zraka
i često se ne razmjenjuje
između dva jezika
ništa osim muka
neprirodno glatkog i toplog
njegov talog dugo tjera na kašalj

dok ima žara u ognjištu
žene sjede
i žvaču očenaše
pletući čarape

bog odgovara
drhtanjem orionovih kosaca
pretiho da ga čuju

"'Početne koordinate' Monike Herceg nagrađene su Nagradom Goran za mlade pjesnike 2017. I ne samo da je ovo jedna od najboljih knjiga u nizu dugom četrdeset i koju godinu, što ga čine i nagrađene knjige Refika Ličine, Anke Žagar, Alojza Ihana i Dorte Jagić – nabrojimo te koje se ovoga čitatelja najviše tiču – nego i ona definitivna, posljednja i najstarija. S njom je započeo i skončao svijet. 

'Početne koordinate' čini pedeset i osam pjesama, ali knjiga se može, i treba, čitati kao cjelina, kao poema – onakva kakve su se posljednji put u nas pisale pedesetih godina i bile su svojevrsni dug ideji i poetici socijalističkoga zajedništva, a možda i kao roman u stihovima. S tim da je vrlo teško u mahu pročitati više od jedne, dvije, možda i tri pjesme. 

'Početne koordinate' mala su studija porodičnih vjerovanja. Svaka prava obitelj, rod i porodica imaju nekoliko pripovijesti oko kojih se okupljaju i koje se nasljeđuju s generacije na generaciju, sve do trenutka u kojem niz vanjskih događaja, selidbi sa sela u grad, iz zemlje u zemlju, iz jezika u jezik, te ratova, razvoda, poplava i požara, ili komfornih i mondenih preživljavanja, ne dovedu do toga da porodično vjerovanje ili porodična mitologika ne izgube smisao, emocionalni sadržaj i razlog, i ne budu zaboravljeni. Monika Herceg konstruira jednu porodičnu mitologiju, rastvara je i komentira. I pritom piše svoju veliku i neprekinutu pjesmu." – Miljenko Jergović

Monika Herceg rođena je u Sisku 1990. Nagradu Goran za mlade pjesnike za najbolji debitantski neobjavljeni rukopis "Početne koordinate" dobila je 2017. godine. Knjiga je objavljena 2018. godine i nagrađena Kvirinovom nagradom za mlade pjesnike, nagradom Fran Galović za najbolje književno djelo na temu zavičaja i/ili identiteta, nagradom Slavić za najbolji prvijenac objavljen 2018. godine te međunarodnom nagradom Mostovi Struge.

Godine 2018. dobila je nagradu Na vrh jezika za najbolji neobjavljeni rukopis, a knjiga "Lovostaj" objavljena je 2019. Osvojila je drugu nagradu na međunarodnom natječaju za poeziju Castello di Duino 2016. i prvu nagradu na regionalnom natječaju humoristično-satiričnog žanra Bal u Elemiru 2017., nagradu Lapis Histriae 2019. i prvu nagradu na natječaju Biber 2019. za najbolju priču.

Pjesme su joj objavljene u različitim časopisima i prevedene na desetak jezika. Izbor pjesama izašao je na francuskom jeziku (Ciel sous tension, L’Ollave, 2019.). "Početne koordinate" prevedene su i objavljene na makedonskom jeziku u sklopu nagrade Mostovi Struge. Sudjeluje u europskoj pjesničkoj platformi Versopolis (www.versopolis.com), u okviru koje su joj, povodom sudjelovanja na međunarodnim pjesničkim festivalima, objavljene knjige prevedenog izbora iz poezije u Austriji i Litvi.

Članica je uredništva časopisa "Poezija" Hrvatskog društva pisaca i urednica u istoimenoj biblioteci.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.