Bart Moeyaert najmlađi je od sedmero braće. U autobiografsku zbirku priča pretočio je svoje djetinjstvo u rodnom gradu i gomilu uspomena koju veže uz braću. Ove su priče prozor u život mnogobrojne obitelji, a svaka od njih vezana je uz neki poseban događaj ili osjećaj koji se pretvorio u uspomenu važnu za pripovjedača. Priče su pisane u prvom licu, a autor ne navodi imena braće, kao ni svoje ime, već su oni „najstariji, najtiši, najpraviji, najdalji, najmiliji, najbrži i ja“.

Kao najmlađi brat, pripovjedač često sudjeluje u pustolovinama koje predvode njegova starija braća, prilikom čega funkcioniraju poput zajednice. U svemu su glavni likovi „oni“ te se time naglašava njihovo zajedništvo, nasuprot individualnosti čije naznake su protkane kroz pojedine trenutke u pričama. Na ovaj se način lako poistovjetiti s najmlađim bratom, znatiželjnim dječakom čije priče prikazuju sve prednosti i mane života sa šestero starije braće, pomalo strogim ocem i brižnom majkom. Priča najmlađeg brata govori o tome kako je svatko jedinstven, no ponekad i usamljen u potrazi za svojim mjestom u svijetu. Usamljenost i snaga potrebna za izgradnju individualne ličnosti u obitelji sa šestero starije braće savršeno je dočarana u ovoj zbirci priča.

Život braće ispunjen je pretežno sretnim i toplim trenucima kojih se pripovjedač rado prisjeća te ih vješto prepričava upotrebljavajući mnogo detalja koji doprinose autentičnosti priča, no odišu i univerzalnošću tako da se svatko u njima može pronaći. Neke od priča iz „Braće“ su posjet velikom gradu s ocem, ljetovanje, plivanje u susjedovom bazenu, ali i priča o smrti bake ispričana na način na koji ju je doživio pripovjedač.

Priče su prožete dječačkom zaigranošću i humorom koji autor provlači kroz priče koristeći se vizurom nekog mlađeg Moeyaerta. Time čitatelji imaju priliku doživjeti priče ispričane kroz oči djeteta koje je sad odrastao muškarac. U ukupno 49 priča ističu se humor, toplina i zajedništvo, no čitanjem između redaka otkrivamo čitav niz emocija. Upravo zbog toga su „Braća“ roman za djecu koji će zasigurno zaokupiti pažnju i odraslih i vratiti ih u neke sretne trenutke djetinjstva.

Naslovnica koju je izradila ilustratorica Ana Vujasić prikazuje braću kako tijekom ljetovanja među dinama složno kopaju jamu s dvije sobe i hodnikom između. Ova interpretacija „Braće“ pretočena u naslovnicu ističe se među ostalih četrnaest u zemljama na čije je jezike ova zbirka priča prevedena. S obzirom na to da je knjiga zbirka sjećanja iz djetinjstva, boje su pastelne, isprane, blijede. Braća su depersonalizirana, odjevena u slična radnička odijela jer ih autor većinom predstavlja kao skupinu bez izdvajanja, bez imena. Kuću u kojoj su ljetovali naslovnica prikazuje u presjeku, kao kućica za lutke koja čini još jednu asocijaciju na djetinjstvo.

Ilustracija stilom asocira na plakate Wes Andersenovih filmova koji su inspirirani naslovnicama the New Yorkera Chrisa Warea – zato što su i ove priče, kao i filmovi Wesa Andersona zbirka polupovezanih tematski objedinjenih crtica s povremenim surealističkim aspektom, a i zato što Anderson često stvara poetiku iz naizgled nevažnih stvari u životu, svakodnevnih događaja. Ovo se odlično vidi na primjeru priče „Jama“ u kojoj su braća iskopala jamu u pijesku i zatim su je morali zatrpati jer im je tako rekla mama, a Moeyaert je taj događaj prepoznao kao dovoljno važan da ga pretvori u priču. Prava jama vjerojatno je bila obična i ne prevelika rupa u pijesku koju su u jednom danu zajedničkim snagama uspjela iskopati braća, ali u Moeyaertovom sjećanju to je velika jama s dvije sobe i hodnikom između, ravnim zidovima i ravnim podom što naslovnica naglašava tako da u odnosu na okolne zgrade izgleda kao da se jama proteže kroz cijelu ulicu, a braća rade vrlo ozbiljan posao s mnoštvom alata i opreme.

* Knjiga „Braća“ objavljena je u sklopu projekta Knjige iz kutije, a njeno je objavljivanje sufinancirano sredstvima Europske komisije i Flanders Literature.

O prevoditeljici:

Romana Perečinec rođena je 1973. u Zagrebu. Završila je studij njemačkog jezika i povijesti umjetnosti te dodatni studij nizozemskog jezika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Isprva prevodi teorijske tekstove za Treći program hrvatskoga radija, a nakon toga počinje prevoditi beletristiku, povremeno publicistiku i poeziju. Vodila je radionice književnog prevođenja u organizaciji Goethe Institua i Translaba. Boravila je nekoliko puta u kućama za prevoditelje u Antwerpenu, Amsterdamu i Berlinu. Zaposlena je u osnovnoj školi, suautorica je tri udžbenika za učenje njemačkog jezika.

Bart Moeyaert rođen je u belgijskom gradu Bruggeu, kao najmlađi od sedmorice braće. Nakon studija nizozemskog i njemačkog jezika te povijesti, počinje raditi kao urednik u časopisu za mlade. 1995. potpuno se posvetio pisanju i od tada je objavio mnogobrojne romane, eseje, kratke priče, drame i scenarije za djecu, mlade i odrasle. Osvojio je neke od najvažnijih nacionalnih, regionalnih i svjetskih nagrada za svoje stvaralaštvo, među kojima se ističe Memorijalna nagrada Astrid Lindgren iz 2019. Njegova djela prevedena su na dvadesetak svjetskih jezika.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.