Veselin Gatalo
Geto
- Nakladnik: AGM
- 08/2006.
- 217 str., meki uvez
- ISBN 9531742820
- Cijena: 13.14 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
Mostarski pisac Veselin Gatalo je na hrvatsku književnu scenu izašao preko Pazina, gdje je prije četiri godine pobijedio na natječaju Istrakona za kratku znanstvenofantastičnu priču. Njegova tadašnja pobjednička priča zvala se "Vuk", i u njoj je Gatalo ovlaš orisao fascinantan ali i zastrašujući svijet poznatih nam prostora u jednoj od mogućih bliskih budućnosti. Ideja svijeta iz te priče vabila je za detaljnijom razradom, i evo te razrade u četrdeset puta duljoj formi, romanu "Geto" što ga je prije nekoliko tjedana objavio zagrebački AGM.
Vuk iz istoimene istrakonske priče ostao je glavni lik i u romanu "Geto", no društvo mu obogaćuje paleta živopisnih i intrigantnih likova, svijet mu je u romanu mnogo dotjeraniji i definiraniji, a osim pukog preživljavanja u neprijateljski nastrojenom okružju, što je bio osnovni motiv u priči, on sada ima i životne ciljeve, ima misiju, ima sudbinu.
Roman "Geto" mogli bismo svrstati u postapokaliptički podžanr znanstvene fantastike, no apokalipsa ovdje nije globalni atomski rat, udar meteora, ekološko samouništenje civilizacije ili neki sličan u svjetskoj književnosti često eksploatiran motiv. U "Getu" je apokalipsa ograničenih razmjera, i nije prouzročena činom nego propustom.
Naime, uslijed nesposobnosti balkanskih naroda da se opamete, "dogovore" i žive u miru, svjetska je zajednica ovaj dio kopna (ima u tekstu aluzija da bi to mogao biti teritorij Bosne i Hercegovine, ali bi mogao biti i znatno širi od nje) ogradila visokim neprelazivim zidom, i ostavila neuračunljive narode unutra, nek' se međusobno istrijebe ako im je gušt. Međutim, tom Getu, tom prostoru ograđenom zidom, nije namijenjena samo uloga rezervata za primitivna ratoborna plemena. Geto je dobio i ulogu rezervata za sav ološ ovoga svijeta, ulogu najvećeg i jedinog svjetskog zatvora. U njega se može ući, iz njega se ne može izaći. Iz stranice u stranicu svijet stvoren samo za ovaj roman postaje zastrašujuće poznat, a odnosi u njemu nevjerojatno mogući i upozoravajući.(...)
S odmjerenim dozama apokaliptičnog futurizma i tehnologije budućnosti, ovo je u osnovi akcijski roman na koncepcijskim zasadama westerna ili detektivskog krimića, u kojima apatični otpadnici uslijed urođenog osjećaja časti i čovječnosti postaju heroji, i svojom žrtvom zadužuju slučajne namjernike u svojim životima.
Davor Šišović
***
"Geto" je fizički omeđen Zidom, a kulturno-historijski Carpenterovim filmom "New York 1997.", Hermannovim stripom "Jeremiaha", avanturističkim romanima J. F. Coopera, historijom južnoslavenskih naroda i neobuzdanom maštom autora koji je sve te, i još mnoge, utjecaje slio u darvinističko-futurističko-naturistički ep o višestrukom ubojici i dileru droge, a opet "pozitivcu", čovjeku-psu - da ne kažemo dječaku - Vuku i njegovoj psećoj prijateljici Čiki, o paru rođenjem osuđenom na snalaženje i preživljavanje na kosturima civilizacije koja je u Getu opstala nakon svih tih silnih lokalnih i globalnih ratova.
Jednog dana, kada u Geto upadne Novinar, sa svim svojim znanjima i tajnom prelaska Zida, vojske Geta - Kockasti, Orlasti i Mjesečasti - učinit će sve da ga se dočepaju. Dok Novinar traži samo dobru reportažu, njega nalaze osamljeni lopovi, ratnici i lovci - Vuk i Čika. Uskoro će početi rat-rat, a tko preživi - šutjet će.
***
Veselin Gatalo se rodio prije starijih od sebe, 16. 12. 1967. godine. Od pisanja prvi je novac dobio još u JNA, kada je pisao roditeljima da mu pošalju pare. Nakon završene srednje škole upisao je mašinski fakultet. Nakon tri godine studija mašinski fakultet je tranzitirao u strojarski, koji Gatalo nije nastavio jer je bio lijen, a rat mu je došao kao izgovor.
U ratu više puta dezertirao; prvo odbio poziv za mobilizaciju JNA, potom se udaljio iz Armije BiH-a. Bježeći od mobilizacija pokupio je materijala za više knjiga. Bio je neformalni urednik časopisa “Nepitani”, pisao pod pseudonimom Prkos Drumski. Pisao je i za dosta elektronskih i pisanih tiskotina.
Ne smatra sebe bosanskim piscem, pošto živi i piše u Hercegovini. Državljanin je Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Roditelji su mu Srbi (djedovi, bake i ostali preci) što izaziva ozbiljne sumnje da je to i on.
Objavljene su mu knjige: "Vrijeme mesinganih perli", poezija, (IPC Sarajevo, 1998.); zbirka priča "Rambo, Drumski i Onaj treći", (ZORO, 2003., Sarajevo - Zagreb); romani "Siesta, Fiesta, Orgasmo, Riposo", (Zoro, 2004.) i "Ja sam pas... I zovem se Salvatore" (Naklada Šahinpašić, 2005., Sarajevo)
Vuk iz istoimene istrakonske priče ostao je glavni lik i u romanu "Geto", no društvo mu obogaćuje paleta živopisnih i intrigantnih likova, svijet mu je u romanu mnogo dotjeraniji i definiraniji, a osim pukog preživljavanja u neprijateljski nastrojenom okružju, što je bio osnovni motiv u priči, on sada ima i životne ciljeve, ima misiju, ima sudbinu.
Roman "Geto" mogli bismo svrstati u postapokaliptički podžanr znanstvene fantastike, no apokalipsa ovdje nije globalni atomski rat, udar meteora, ekološko samouništenje civilizacije ili neki sličan u svjetskoj književnosti često eksploatiran motiv. U "Getu" je apokalipsa ograničenih razmjera, i nije prouzročena činom nego propustom.
Naime, uslijed nesposobnosti balkanskih naroda da se opamete, "dogovore" i žive u miru, svjetska je zajednica ovaj dio kopna (ima u tekstu aluzija da bi to mogao biti teritorij Bosne i Hercegovine, ali bi mogao biti i znatno širi od nje) ogradila visokim neprelazivim zidom, i ostavila neuračunljive narode unutra, nek' se međusobno istrijebe ako im je gušt. Međutim, tom Getu, tom prostoru ograđenom zidom, nije namijenjena samo uloga rezervata za primitivna ratoborna plemena. Geto je dobio i ulogu rezervata za sav ološ ovoga svijeta, ulogu najvećeg i jedinog svjetskog zatvora. U njega se može ući, iz njega se ne može izaći. Iz stranice u stranicu svijet stvoren samo za ovaj roman postaje zastrašujuće poznat, a odnosi u njemu nevjerojatno mogući i upozoravajući.(...)
S odmjerenim dozama apokaliptičnog futurizma i tehnologije budućnosti, ovo je u osnovi akcijski roman na koncepcijskim zasadama westerna ili detektivskog krimića, u kojima apatični otpadnici uslijed urođenog osjećaja časti i čovječnosti postaju heroji, i svojom žrtvom zadužuju slučajne namjernike u svojim životima.
Davor Šišović
***
"Geto" je fizički omeđen Zidom, a kulturno-historijski Carpenterovim filmom "New York 1997.", Hermannovim stripom "Jeremiaha", avanturističkim romanima J. F. Coopera, historijom južnoslavenskih naroda i neobuzdanom maštom autora koji je sve te, i još mnoge, utjecaje slio u darvinističko-futurističko-naturistički ep o višestrukom ubojici i dileru droge, a opet "pozitivcu", čovjeku-psu - da ne kažemo dječaku - Vuku i njegovoj psećoj prijateljici Čiki, o paru rođenjem osuđenom na snalaženje i preživljavanje na kosturima civilizacije koja je u Getu opstala nakon svih tih silnih lokalnih i globalnih ratova.
Jednog dana, kada u Geto upadne Novinar, sa svim svojim znanjima i tajnom prelaska Zida, vojske Geta - Kockasti, Orlasti i Mjesečasti - učinit će sve da ga se dočepaju. Dok Novinar traži samo dobru reportažu, njega nalaze osamljeni lopovi, ratnici i lovci - Vuk i Čika. Uskoro će početi rat-rat, a tko preživi - šutjet će.
***
Veselin Gatalo se rodio prije starijih od sebe, 16. 12. 1967. godine. Od pisanja prvi je novac dobio još u JNA, kada je pisao roditeljima da mu pošalju pare. Nakon završene srednje škole upisao je mašinski fakultet. Nakon tri godine studija mašinski fakultet je tranzitirao u strojarski, koji Gatalo nije nastavio jer je bio lijen, a rat mu je došao kao izgovor.
U ratu više puta dezertirao; prvo odbio poziv za mobilizaciju JNA, potom se udaljio iz Armije BiH-a. Bježeći od mobilizacija pokupio je materijala za više knjiga. Bio je neformalni urednik časopisa “Nepitani”, pisao pod pseudonimom Prkos Drumski. Pisao je i za dosta elektronskih i pisanih tiskotina.
Ne smatra sebe bosanskim piscem, pošto živi i piše u Hercegovini. Državljanin je Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Roditelji su mu Srbi (djedovi, bake i ostali preci) što izaziva ozbiljne sumnje da je to i on.
Objavljene su mu knjige: "Vrijeme mesinganih perli", poezija, (IPC Sarajevo, 1998.); zbirka priča "Rambo, Drumski i Onaj treći", (ZORO, 2003., Sarajevo - Zagreb); romani "Siesta, Fiesta, Orgasmo, Riposo", (Zoro, 2004.) i "Ja sam pas... I zovem se Salvatore" (Naklada Šahinpašić, 2005., Sarajevo)
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
