«Bilo je to nekako istih godina po prilici, krajem šezdesetih, početkom sedamdesetih. U tome, kao u malo-čemu, nismo kasnili za famoznim Zapadom. Kada se, potaknuta otkrićem pilule protiv začeća u Americi rasplamsala seksualna revolucija, na našoj se obali dogodila slična emancipacija puti, tek što je u našem slučaju stvar počela s trendom iznajmljivanja postelja turistima. Lokalni su muškarci u ljetnim noćima fureštkinje salijetali ustrajnije nego komarci.

U to slavno revolucionarno doba mnoge gospođice, pa i gospođe, da budemo iskreni, što su se u agencijskim aranžmanima zatekle na plavom Jadranu, bile su ugodno iznenađene ovdašnjim sasvim osobitim značenjem izraza «puni pansion». Uvale su odjekivale od uzdisaja, jecaja i krikova, dok su susretljivi i vrijedni turistički pregaoci iz treće smjene, kolokvijalno galebovi, ostvarivali rekordni broj močenja.

Ova priča, svjesni smo, zvuči vrlo mačistički, ali legenda o galebovima, na žalost, ne poznaje žensku stranu. Erotske predaje, recimo, uopće ne spominju slučajeve da su se stranci ševili s našim curama. Ako se u nekoj pivnici u Kölnu ili Budjeovicama neki Heinrich ili Jaroslav pohvalio sa «zgoditkom u gostima», to nije došlo do nas. Usmena povijest naselja na istočnoj obali Jadrana bilježi samo da su našijenci zavodili strankinje i da su redom bili vrlo uspješni u tome. Naše slavno hrvatsko ime, kaže priča, ti su vitezovi pronijeli.....» (iz predgovora: Ante Tomić)

"Samer tajm" je po mom skromnom mišljenju odlična knjiga poezije bogata duhom, napisana na najnevjerojatnijim jezicima, od bolskog idiolekta do makaroniziranih svjetskih jezika.
Turizam je izvedenica od turskie riči tur — ča znači guzica. A ako se od stokie izvodi stočarstvo, od države državljanstvo, to znači da turizam ni turizam. Nego guzičarstvo. U knjizi "Samer tajm" opisuju se moji susreti s raznim ženama svijeta (galebarstvo?) što je samo povod da bi se na kraju svakoga susreta (pjesme) progovorilo o ekonomsko političkom stanju u našoj državi, koje je takvo kakvo jest. I mijenja se. Ali sporo? (Sporo!) Bojim se da će "Samer tajm" biti aktualan za nekih deset-dvadeset-pedeset godina. (Ivica Jakšić Puko)

Ivica Jakšić Čokrić Puko je likovni umjetnik, pisac, aktivist, kazališni redatelj i voditelj multimedijalne putujuće artističke skupine za mentalnu higijenu, fizikalnu terapiju i brzu prehranu Šušur iz Bola i prije svega najjači i najduhovitiji kritičar svakodnevnog života na apartmaniziranoj dalmatinskoj obali i otocima. Puko i Šušur bave se kazalištem koristeći se njime kao mjestom društvene i umjetničke subverzije; poigravaju se kazališnom ignorancijom mještana, ali su kritični i prema kazalištu samu, vlastitu neznanju i amaterskim nesigurnostima.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.