Walter Burkert
Homo necans : Interpretacije starogrčkih žrtvenih obreda i mitova
- Nakladnik: Naklada Breza
- Prijevod: Nataša Filipašić, Ninoslav Zubović, Nataša Filipašić, Ninoslav Zubović
- 10/2007.
- 370 str., meki uvez s klapnama
- ISBN 9789537036348
- Cijena: 23.89 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
Walter Burkert je njemački klasični filolog, historičar i antropolog. Spajajući na moderan interdisciplinaran način rezultate arheologije, povijesti, antropologije i sociobiologije, te oslanjajući se raznorodne grčke izvore (hitoriografija, pjesništvo, filozofija), Burkert se prvenstveno bavi starogrčkim žrtvenim obredima i uopće problematikom obrednog ubijanja, potom grčkom misterijskom religijom, te recepcijom bliskoistočne i perzijske kulture u grčkom svijetu, smještajući tako grčku religiju u širi egejski i bliskoistočni kontekst.
Osnovna je Burkertova teza da povijesna obredna žrtvovanja životinja i ljudi i općenito ljudsko religiozno ponašanje imaju svoje porijeklo u drevnim lovnim obredima. Time zastupa stajalište daje lov kao sredstvo stjecanja hrane imao presudni utjecaj na ljudsku evoluciju i kulturni razvoj. Nalazeći korijen žrtvenih obreda u obredima lova i klanja životinja, Burkert rasvjetljava strukturu mnogih grčkih obreda i mitova.
U prvom poglavlju knjige Burkert se bavi antropologijom lovnih obreda koristeći komparativnu građu raznih svjetskih kultura. Primitivni lovac osjeća krivnju zbog ubijanja životinje a ujedno ubijanjem zadovoljava svoju osnovnu potrebu za preživljavanjem. Taka se ubijanje slavi kao obnavljanje života. Burkert utvrđuje temeljnu strukturu žrtvovanja: posvećivanje (sakralizacija) kao priprema za djelovanje, sam čin žrtvovanja, i ponovno potvrđivanje života (što često uključuje sveti objed, ili simbolično veličanje žrtve putem trofeja). Taj temeljni trostruki obrazac žrtvovanja kasnije se prenosi na nelovni obred.
U drugom poglavlju knjige Burkert istražuje komplementarnu ulogu žena u lovu budući da je lov, pa onda i žrtveni obred, primarno muška djelatnost koja se obavlja u okviru lovnih bratstava. Lovac je svjestan da ovisi o ponovnom rađanju plijena kako bi se njegov lov mogao nastaviti. To je još jedan uzrok ambivalentnih osjećaja i potrebe za obrednim opravdanjem ubijanja. Žene su pak shvaćane kao izvor novog života. Stoga su ženski obredi, koji se tiču rađanja i odgoja novog života, paralelni muškim obredima, koji su usredotočeni na ubijanje.
Trostruki obrazac žrtvovanja pojavljuje se i u proslavi nove godine, što se razmatra u trećem poglavlju knjige, gdje također postoje tri dijela svetkovine (priprema, čin, obnova), od kojih je svaki opet u sebi trostruk. Ta trostrukost svetkovine odražava razaranje poretka na kraju stare godine i njegovu ponovnu uspostavu na početku nove godine.
Četvrto poglavlje posvećeno je aniesterijama, važnim dionizijskim svetkovinama. U njima krvna žrtva zadobiva oblik žrtvenog pijenja vina, a obnova zadobiva oblik svetog braka, u kojem je žrtva (žrtvovani bog) umirena time što joj se daje žena (kraljica) i ponovno se oživljava u zagrljaju s njom. Posljednje peto poglavlje knjige govori o eleuzmskim misterijima. I tu se nalazi spomenuta trostrukost; pripremno odricanje (tragedija djevice: otmica Perzefone), noćni obred u telesteriju, te naposljetku proslava ponovnog rođenja koje sljedi za žrtvenim ubijanjem. (Iz recenzije: Dr.sc. Igor Mikecin)
***
Walter Burkert je njemački klasični filolog, historičar i antropolog. Rođen je 1931, godine u Neuendettelsauu u Bavarskoj, Njemačka. Bio je nastavnik u Erlangenu (1957-1966.), gdje i habilitirao, Berlinu (1966.-1969.) i Zurichu (1969.-1996.). Gostujući profesor bio je u Washingtonu (1965.-19660, Harvardu (1968. i 1982.), Berkeleyu (1977.), Los Angelesu (1988). Burkart je od 1996. profesor emeritus klasične filologije na Sveučilištu u Zurichu. Dobitnik je brojnih njemačkih i međunarodnih, priznanja za znanstveni rad.
Svoje djelo «Homo necans. Interpretacije starogrčkih žrtvenih obreda i mitova» objavio je 1972. Riječ je klasičnom djelu iz područja starogrčke religije i mitologije te religijske antropologije.
Osnovna je Burkertova teza da povijesna obredna žrtvovanja životinja i ljudi i općenito ljudsko religiozno ponašanje imaju svoje porijeklo u drevnim lovnim obredima. Time zastupa stajalište daje lov kao sredstvo stjecanja hrane imao presudni utjecaj na ljudsku evoluciju i kulturni razvoj. Nalazeći korijen žrtvenih obreda u obredima lova i klanja životinja, Burkert rasvjetljava strukturu mnogih grčkih obreda i mitova.
U prvom poglavlju knjige Burkert se bavi antropologijom lovnih obreda koristeći komparativnu građu raznih svjetskih kultura. Primitivni lovac osjeća krivnju zbog ubijanja životinje a ujedno ubijanjem zadovoljava svoju osnovnu potrebu za preživljavanjem. Taka se ubijanje slavi kao obnavljanje života. Burkert utvrđuje temeljnu strukturu žrtvovanja: posvećivanje (sakralizacija) kao priprema za djelovanje, sam čin žrtvovanja, i ponovno potvrđivanje života (što često uključuje sveti objed, ili simbolično veličanje žrtve putem trofeja). Taj temeljni trostruki obrazac žrtvovanja kasnije se prenosi na nelovni obred.
U drugom poglavlju knjige Burkert istražuje komplementarnu ulogu žena u lovu budući da je lov, pa onda i žrtveni obred, primarno muška djelatnost koja se obavlja u okviru lovnih bratstava. Lovac je svjestan da ovisi o ponovnom rađanju plijena kako bi se njegov lov mogao nastaviti. To je još jedan uzrok ambivalentnih osjećaja i potrebe za obrednim opravdanjem ubijanja. Žene su pak shvaćane kao izvor novog života. Stoga su ženski obredi, koji se tiču rađanja i odgoja novog života, paralelni muškim obredima, koji su usredotočeni na ubijanje.
Trostruki obrazac žrtvovanja pojavljuje se i u proslavi nove godine, što se razmatra u trećem poglavlju knjige, gdje također postoje tri dijela svetkovine (priprema, čin, obnova), od kojih je svaki opet u sebi trostruk. Ta trostrukost svetkovine odražava razaranje poretka na kraju stare godine i njegovu ponovnu uspostavu na početku nove godine.
Četvrto poglavlje posvećeno je aniesterijama, važnim dionizijskim svetkovinama. U njima krvna žrtva zadobiva oblik žrtvenog pijenja vina, a obnova zadobiva oblik svetog braka, u kojem je žrtva (žrtvovani bog) umirena time što joj se daje žena (kraljica) i ponovno se oživljava u zagrljaju s njom. Posljednje peto poglavlje knjige govori o eleuzmskim misterijima. I tu se nalazi spomenuta trostrukost; pripremno odricanje (tragedija djevice: otmica Perzefone), noćni obred u telesteriju, te naposljetku proslava ponovnog rođenja koje sljedi za žrtvenim ubijanjem. (Iz recenzije: Dr.sc. Igor Mikecin)
***
Walter Burkert je njemački klasični filolog, historičar i antropolog. Rođen je 1931, godine u Neuendettelsauu u Bavarskoj, Njemačka. Bio je nastavnik u Erlangenu (1957-1966.), gdje i habilitirao, Berlinu (1966.-1969.) i Zurichu (1969.-1996.). Gostujući profesor bio je u Washingtonu (1965.-19660, Harvardu (1968. i 1982.), Berkeleyu (1977.), Los Angelesu (1988). Burkart je od 1996. profesor emeritus klasične filologije na Sveučilištu u Zurichu. Dobitnik je brojnih njemačkih i međunarodnih, priznanja za znanstveni rad.
Svoje djelo «Homo necans. Interpretacije starogrčkih žrtvenih obreda i mitova» objavio je 1972. Riječ je klasičnom djelu iz područja starogrčke religije i mitologije te religijske antropologije.
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
