Ivo Pranjković
Sučeljavanja : Polemički dueli oko hrvatskoga jezika i pravopisa
- Nakladnik: Disput
- 03/2008.
- 200 str., meki uvez
- ISBN 9789532600537
- Cijena: 13.27 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
U knjizi «Sučeljavanja : Polemički dueli oko hrvatskoga jezika i pravopisa» sabrani su polemički tekstovi Ive Pranjkovića nastali i, najvećim dijelom, objavljeni između 1997. i 2007. godine. Sadržajno, a dobrim dijelom i koncepcijski, ona je svojevrsni nastavak autorove knjige «Jezikoslovna sporenja» (Zagreb, 1997), u kojoj su objavljeni tekstovi polemičkoga sadržaja nastali između 1982. i 1996. godine.
Glavna je razlika između njih u tome što je podjela na odjeljke u ovoj knjizi načinjena prema osobama s kojima se autor sučeljavao, tj. prema pojedinim supolemičarima (Daliboru Brozoviću, Stjepanu Babiću, Boži Æoriću, Mariju Grčeviću, Nataši Bašić i Snježani Kordić), a ne prema predmetima sučeljavanja, kako je bila koncipirana knjiga «Jezikoslovna sporenja».
Kao što inače pretežno biva u polemikama o jeziku i/ili oko jezika, pogotovo u nas, i u ovoj su knjizi u prvom planu ona jezikoslovna pitanja koja su izrazitije politički obilježena, i to najviše pravopisna pitanja (uglavnom vezana za prijepore oko novih izdanja «Hrvatskoga pravopisa» Stjepana Babića, Božidara Finke i Milana Moguša), zatim pitanja odnosa između hrvatskoga i srpskoga standardnog jezika te općenito pitanja vezana za standardizaciju hrvatskoga jezika, za jezičnu politiku u Hrvatskoj nakon 1990. godine i za promjene koje su se od te godine naovamo događale u hrvatskome jeziku ili u vezi s njim.
***
Pranjkovićevo dosljedno insistiranje na znanstveno utemeljenoj argumentaciji dobar je primjer na koji se način u znanosti grade i brane (ili: brane i grade) vlastita stajališta. Nažalost, takvi su primjeri u hrvatskoj filologiji iznimno rijetki, dobrih je polemičara malo, prečesto se u polemikama gubi iz vida bit spora, predmet o kojemu se raspravlja, pa i zašto se o njemu raspravlja. Neopravdano se, posebice kad je o jeziku i jezikoslovlju riječ, poseže za ideološkom i/ili političkom (politikantskom) argumentacijom, bit se spora zamagljuje, a u središte izbijaju osobni obračuni među supolemičarima. Pranjković od toga zazire: reći će on po čemu cijeni ili ne cijeni svoga oponenta ili će pak reći u čemu se s njim slaže, a u čemu mu pak i iz kojih razloga ne daje za pravo. To njegovom stavovima daje dodatni kredibilitet.
(Lada Badurina)
Glavna je razlika između njih u tome što je podjela na odjeljke u ovoj knjizi načinjena prema osobama s kojima se autor sučeljavao, tj. prema pojedinim supolemičarima (Daliboru Brozoviću, Stjepanu Babiću, Boži Æoriću, Mariju Grčeviću, Nataši Bašić i Snježani Kordić), a ne prema predmetima sučeljavanja, kako je bila koncipirana knjiga «Jezikoslovna sporenja».
Kao što inače pretežno biva u polemikama o jeziku i/ili oko jezika, pogotovo u nas, i u ovoj su knjizi u prvom planu ona jezikoslovna pitanja koja su izrazitije politički obilježena, i to najviše pravopisna pitanja (uglavnom vezana za prijepore oko novih izdanja «Hrvatskoga pravopisa» Stjepana Babića, Božidara Finke i Milana Moguša), zatim pitanja odnosa između hrvatskoga i srpskoga standardnog jezika te općenito pitanja vezana za standardizaciju hrvatskoga jezika, za jezičnu politiku u Hrvatskoj nakon 1990. godine i za promjene koje su se od te godine naovamo događale u hrvatskome jeziku ili u vezi s njim.
***
Pranjkovićevo dosljedno insistiranje na znanstveno utemeljenoj argumentaciji dobar je primjer na koji se način u znanosti grade i brane (ili: brane i grade) vlastita stajališta. Nažalost, takvi su primjeri u hrvatskoj filologiji iznimno rijetki, dobrih je polemičara malo, prečesto se u polemikama gubi iz vida bit spora, predmet o kojemu se raspravlja, pa i zašto se o njemu raspravlja. Neopravdano se, posebice kad je o jeziku i jezikoslovlju riječ, poseže za ideološkom i/ili političkom (politikantskom) argumentacijom, bit se spora zamagljuje, a u središte izbijaju osobni obračuni među supolemičarima. Pranjković od toga zazire: reći će on po čemu cijeni ili ne cijeni svoga oponenta ili će pak reći u čemu se s njim slaže, a u čemu mu pak i iz kojih razloga ne daje za pravo. To njegovom stavovima daje dodatni kredibilitet.
(Lada Badurina)
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
