Tema je ove knjige razmatranje suvremenih sigurnosnih politika i njihovo smještanje u globalne procese, a njezina je svrha dvostruka: analizirati i sintetizirati bitna obilježja sigurnosnih politika određenih suvremenih država, te pojasniti bit i ulogu sigurnosnih politika odabranih država (Finska, Francuska, Grčka, Hrvatska, Izrael, Njemačka, Ruska Federacija, SAD, Slovenija, Švedska, Švicarska i Turska)., posebno u svjetlu rješavanja njihove sigurnosne dileme u danoj međunarodnoj sigurnosnoj okolini, oblikovanoj poslije hladnog rata.


Sigurnost možemo definirati kao stanje u kojem je osiguran uravnotežen fizički, duhovni, duševni i materijalni opstanak pojedinca i društvene zajednice u odnosu prema drugim pojedincima, društvenoj zajednici i prirodi. Tako shvaćena, sigurnost je imanentni strukturni element društva, koji obuhvaća i stanje, odnosno određenu osobinu stanja, a isto tako djelatnost, odnosno sustav. Sigurnost se, dakle, odnosi i na društvo/državu u cjelini - tj. nacionalnu, odnosno unutarnju i vanjsku sigurnost, a isto tako i na međunarodnu zajednicu, a u tom slučaju govorimo o međunarodnoj, odnosno svjetskoj sigurnosti.
(A. Grizold, ur. "Demilitarizacija Slovenije in nacionalna varnost", Ljubljana)


Sigurnost je temeljna (strukturna) i najvažnija pretpostavka opstanka i razvoja čovjeka i društva od davne prošlosti do danas. Pojavom znanosti i posebno društvenih znanosti, istraživanje i razumijevanje pojave sigurnosti fokusiralo se prije svega na državu (ne na pojedinca) i međunarodni politički sustav kao sustav država. 

Sigurnosna djelatnost se s vremenom diferencirala od drugih djelatnosti (proizvodnja, kultura, znanost i drugo), kojima je od presudne važnosti potreba za očuvanjem, održavanjem, olakšavanjem i osmišljavanjem čovjekova postojanja kao društvenog bića. U sigurnosnoj djelatnosti radi se o dvostrukom odnosu: odnosu čovjeka prema čovjeku i odnosu čovjeka i prirode.

U tom smislu razlikuju se dvije sastavnice te djelatnosti: a) čovjekovo trenutačno reagiranje na stanje i procese u prirodi, te na situacije u društvu za koje zaključi da mu predstavljaju opasnost; b) čovjekova spoznaja pojava i procesa u prirodi i društvu te njegova priprema za zaštitu i obranu od procesa i pojava koje doživljava kao moguću ugrozu.

U novom sigurnosnom okruženju nakon kraja hladnog rata ponovno su se aktualizirala prije svega tri osnovna pitanja sigurnosti:

1. Kakav je odnos između slobode i sigurnosti?
2. Stoje glavni predmet izučavanja sigurnosti: pojedinac, država, međunarodni sustav?
3. Može li i treba li međunarodni sustav u razmjerima globalizacije neposredno omogućavati sigurnost ljudi bez obzira na njihovo državljanstvo (kao što sve države imaju pravo na sigurnost i razvoj, tako to imaju i svi ljudi, a države trebaju to pravo zaštititi)? 

Na ta pitanja traže se novi odgovori u znanosti i u operativnim sigurnosnim politikama država i u međunarodnim sigurnosnim organizacijama. Jasno je da suvremene sigurnosne politike trebaju cjelovito obuhvatiti koncepciju sigurnosti, u koji su, pored vojno-političkih, uključene i druge kul-turno-civilizacijske dimenzije postizanja sigurnosti suvremenog društva, države i međunarodnog sustava. Važno mjesto u toj novoj koncepciji sigurnosti ima pojedinac.

Analiza sigurnosne politike pojedine države zasnovana je na zvaničnim dokumentima s područja nacionalne sigurnosti izabranih država.

( iz Predgovora )

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.