Petar Šimunović
Rječnik bračkih čakavskih govora
- Nakladnik: Golden marketing / Tehnička knjiga
- 03/2009.
- 1212 str., tvrdi uvez
- ISBN 9789532123517
- Cijena: 46.45 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
Brač je dugo bio izdvojeni dijalekatni areal, otok bez grada, na hrvatskome (i slavenskome) jezičnom rubu. Njegov čakavski dijalekat konglomerat je mjesnih čakavskih govora prožetih romanizmima iz različita vremena i različitih jezičnih sustava, a mikrojezična diferencijacija na otoku posljedica je dijelom povijesnih migracijskih kretanja s otoka i na otok te djelomična izolacija naselja uvjetovana slabim prometnim vezama u prošlosti.
Petar Šimunović je sa svojim prinosnicima građe ovaj rječnik izrađivao petnaestak godina i smatra ga svojim životnim djelom, čije je značenje u tome što je obuhvatio jednu prilično zatvorenu dijalekatsku regiju, izdvojenu u dvadesetak naselja na otoku bez grada, pa su utjecaji i prožimanja izvornija i autentičnija nego u drugim regijama.
Za govore Brača značajna su ova tri čimbenika:
a) Na Braču nije već od XVI. stoljeća migriralo pučanstvo u značajnijem broju. Struktura otočke čakavštine nije bitno narušena. Za Kandijskog rata, sredinom XVII. stoljeća, na istočnome dijelu Brača došlo je štokavsko pučanstvo koje je osnovalo naselje Sumartin. Dijalektna građa iz Sumartina nije uzeta za ovaj prikaz. Otočka je čakavština, prema tome, imala svoj naravni razvitak i današnje se stanje ne razlikuje bitno od onoga potvrđenog u povijesnim spomenicima i literarnim djelima nastalima u pojedinim bračkim čakavskim naseljima.
b) Od početka 20. stoljeća pa do danas vrlo se mnogo stanovništva iselilo, tako da je sada u naseljima pretežito starije pučanstvo. S njima i otočko čakavsko narječje sve više odlazi u mijenu i zaborav. Naselja, čije su potvrde najfrekventnije u građi ovoga prikaza, Dračevica, Škrip, Donji Humac, Dol, Nerežišća, Gornji Hu-mac, Pražnice te Bol i Pučišća sačuvala su najarhaičnije govore. Selca predstavljaju miješano starinačko i doseljeno pučanstvo na istočnome dijelu otoka.
c) Nagli socijalni preobražaj sela, pa škola, dnevni tisak, radio, televizija, useljavanja na otok inodijalekatnog žiteljstva, razvitak turizma, bolje komunikacijske veze sa štokavskim pučanstvom u posljednjim desetljećima narušili su najviše izvornu strukturu govora, osiromašili stari leksički fond i prekinuli logičan tijek razvitka na svim jezičnim razinama.
Iako ovaj prikaz opisuje govor današnjih sedamdesetogodišnjaka, treba imati na umu da se on ne ostvaruje jedinstveno. Pojedina su se naselja i skupine naselja razvijali i napuštali neke fonetske, morfološke, sintaktičke, akcenatske, tvorbene i semantičke značajke, koje nije moguće, a nije ni bila namjera u ovakvu prikazu iscrpno popisati i opisati. One su djelomično navedene u građi i u primjerima govora s ovoga područja.
Rječnik svjedoči o kompaktnosti i divergentnosti pojedinih pojava čak i u govoru jednog te istog naselja (riječi ili fraze zabilježene u tom času, na tom mjestu i od tog ispitanika) budući da dijalekt nema normativne gramatike koja izvornim govornicima propisuje kako će govoriti, a leksik je otvoren sustav. U njega ulaze novi izričaji i značenja a izumiru stari.
Najveći broj potvrda navodi se iz Dračevice, koje je rodno mjesto autora Rječnika, iz Pučišća, koje je rodno mjesto suradnica dr. sc. Lucije Puljak i Katarine Drpić, iz Bola, zavičajnog mjesta vrijednog i na žalost sada već pokojnog suradnika Jakova Bačića, iz Selaca, rodnoga mjesta profesorice i suradnice, čakavske pjesnikinje Neve Kežić te Milne, osobito iz pomorstva i ribarstva, koje je skupila prof dr. sc. Mira Menac-Mihalić.
Potrebno je napomenuti i kako je Šimunović četvrt stoljeća skupljao jezično blago, i svaka je leksička potvrda, i kada je ad hoc dana, ovjerena, tj. izgovorena ili se upravo tako mogla izgovoriti od mještana, a najčešće od roditelja i starijih ukućana dotičnoga prinosnika.
Petar Šimunović je sa svojim prinosnicima građe ovaj rječnik izrađivao petnaestak godina i smatra ga svojim životnim djelom, čije je značenje u tome što je obuhvatio jednu prilično zatvorenu dijalekatsku regiju, izdvojenu u dvadesetak naselja na otoku bez grada, pa su utjecaji i prožimanja izvornija i autentičnija nego u drugim regijama.
Za govore Brača značajna su ova tri čimbenika:
a) Na Braču nije već od XVI. stoljeća migriralo pučanstvo u značajnijem broju. Struktura otočke čakavštine nije bitno narušena. Za Kandijskog rata, sredinom XVII. stoljeća, na istočnome dijelu Brača došlo je štokavsko pučanstvo koje je osnovalo naselje Sumartin. Dijalektna građa iz Sumartina nije uzeta za ovaj prikaz. Otočka je čakavština, prema tome, imala svoj naravni razvitak i današnje se stanje ne razlikuje bitno od onoga potvrđenog u povijesnim spomenicima i literarnim djelima nastalima u pojedinim bračkim čakavskim naseljima.
b) Od početka 20. stoljeća pa do danas vrlo se mnogo stanovništva iselilo, tako da je sada u naseljima pretežito starije pučanstvo. S njima i otočko čakavsko narječje sve više odlazi u mijenu i zaborav. Naselja, čije su potvrde najfrekventnije u građi ovoga prikaza, Dračevica, Škrip, Donji Humac, Dol, Nerežišća, Gornji Hu-mac, Pražnice te Bol i Pučišća sačuvala su najarhaičnije govore. Selca predstavljaju miješano starinačko i doseljeno pučanstvo na istočnome dijelu otoka.
c) Nagli socijalni preobražaj sela, pa škola, dnevni tisak, radio, televizija, useljavanja na otok inodijalekatnog žiteljstva, razvitak turizma, bolje komunikacijske veze sa štokavskim pučanstvom u posljednjim desetljećima narušili su najviše izvornu strukturu govora, osiromašili stari leksički fond i prekinuli logičan tijek razvitka na svim jezičnim razinama.
Iako ovaj prikaz opisuje govor današnjih sedamdesetogodišnjaka, treba imati na umu da se on ne ostvaruje jedinstveno. Pojedina su se naselja i skupine naselja razvijali i napuštali neke fonetske, morfološke, sintaktičke, akcenatske, tvorbene i semantičke značajke, koje nije moguće, a nije ni bila namjera u ovakvu prikazu iscrpno popisati i opisati. One su djelomično navedene u građi i u primjerima govora s ovoga područja.
Rječnik svjedoči o kompaktnosti i divergentnosti pojedinih pojava čak i u govoru jednog te istog naselja (riječi ili fraze zabilježene u tom času, na tom mjestu i od tog ispitanika) budući da dijalekt nema normativne gramatike koja izvornim govornicima propisuje kako će govoriti, a leksik je otvoren sustav. U njega ulaze novi izričaji i značenja a izumiru stari.
Najveći broj potvrda navodi se iz Dračevice, koje je rodno mjesto autora Rječnika, iz Pučišća, koje je rodno mjesto suradnica dr. sc. Lucije Puljak i Katarine Drpić, iz Bola, zavičajnog mjesta vrijednog i na žalost sada već pokojnog suradnika Jakova Bačića, iz Selaca, rodnoga mjesta profesorice i suradnice, čakavske pjesnikinje Neve Kežić te Milne, osobito iz pomorstva i ribarstva, koje je skupila prof dr. sc. Mira Menac-Mihalić.
Potrebno je napomenuti i kako je Šimunović četvrt stoljeća skupljao jezično blago, i svaka je leksička potvrda, i kada je ad hoc dana, ovjerena, tj. izgovorena ili se upravo tako mogla izgovoriti od mještana, a najčešće od roditelja i starijih ukućana dotičnoga prinosnika.
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
