Michel Schneider
Zbrka među spolovima
- Nakladnik: AGM
- Prijevod: Vesna Lisičić
- 11/2008.
- 114 str., meki uvez
- ISBN 9789531743310
- Cijena: 14.07 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
Mediji, psihoanalisti i politički analitičari posve se slažu: rasprava o razlici među spolovima je zastarjela kad je nastao napredak u mišljenju i običajima koji su tu razliku poništili. Govoriti o žudnji između muškarca i žene postaje gotovo sramotan, a sugerirati da homoseksualnost nije idealan model seksualnosti gotovo je uvreda.
Naša kultura o različitosti spolova protiv koje nastupaju feminističke skupine i rastaču "neseksualni“ pokreti postupno i brzo dovodi do prostodušne ravnodušnosti prema spolu; muškarac i žena doskora će međusobno zaratiti glede te žudnje. Hoće li ideal postati aseksualan odgoj djece kojim će dominirati svemoguća majka? Mora li posvemašnja biseksualnost i visoko razvikana poliseksualnost izazvati težnju prema aseksualnost? To su neka od pitanja na koja Schneider pokušava kratko i jasno odgovoriti.
“Zbog toga što očevi više nisu očevi, a majke nisu majke, sinovima je toliko teško postati muškarcima, a kćerima žene. Zato što su djeca uvedena u svijet odraslih prije vremena, a roditelji zamišljaju da su vječna djeca, djeca više ne sanjaju o odrastanju kako bi mogli činiti sve ono što im roditelji brane, a “veliki” sanjaju da uvijek budu djeca kako bi zadržali dječja zadovoljstva. Kamo je otišao libido mladih naraštaja? U predmete široke potrošnje koji su u prednosti jer ih se može prisvojiti, kupiti, ukrasti i razbiti, a nemaju, poput seksualnih objekata, što reći.(…)
Deseksualizacija je ponajprije generacijska. Vrlo je vidljiva u govoru i ponašanju mladih odraslih ljudi za koje seksualnost više nema ključno mjesto koje joj mi pridajemo. Kod njih seksualnost ne smije »zavrtjeti glavom« niti tijelom. Mora se odvijati uspješno, ali bez strasti. Brinući o zadovoljstvu, ne traže više istinu u odnosu prema želji.
Smatrajući, kao i Michel Foucault, seksualna ponašanja više kao »vlastite tehnike« nego kao istraživanje drugoga, mladi ljudi i sami postaju game boys (kao njihova tješiteljica igraća konzola), strojevi kojima upravlja virtualna, higijenistička i tehnicistička seksualnost, no zapravo narcistička i infantilna.
***
Freud se neprekidno pitao »Što želi žena?« Danas bi se trebalo upitati »Što želi majka?« Političari su sebi zacrtali da nam podare snove dok smo mi samo tražili da nas puste živjeti. Bili su uvjereni - ili su nas uvjerili - kako su posvećeni zadatku da oslobode čovjeka ne samo od zla, kao u staroj molitvi, nego i od nesreće koja je njegov demokratski nadomjestak. Poput majki koje će preduhitriti svaku djetetovu želju stavljajući bradavicu u usta svojih malenih, koji su međutim već veliki, samo da imaju mir; neka šute i neka namireni zaspu.
U politici kao i u obitelji, kad ne mogu prihvatiti da su nedovoljne, ograničene, odsutne, majke žele samo jedno: da mi ništa ne želimo, da nam ništa ne nedostaje, da ne možemo bez njih, da ih ne želimo napustiti. Ukratko, da ne želimo. One ne žele biti žene. I čuvaju nas od žena. Zapravo oba spola izbjegavaju ženski, muškarci tako da se feminiziraju, a žene zatvarajući se u ulogu majke."
***
Michel Schneider je rođen 1944., psihoanalist, muzikolog i esejist. Poznati autor djela “Big mother: psihopatologija političkog života” (2002), “Morts imaginaires” (dobitnik nagrade Medicis, 2003). Njegov roman "Marilyn Monroe: dernières séances” (Grasset, 2006) koji je preveden na hrvatski jezik (Alfa, 2007). dobio je nagradu za najbolji roman Interlié za 2006.
Naša kultura o različitosti spolova protiv koje nastupaju feminističke skupine i rastaču "neseksualni“ pokreti postupno i brzo dovodi do prostodušne ravnodušnosti prema spolu; muškarac i žena doskora će međusobno zaratiti glede te žudnje. Hoće li ideal postati aseksualan odgoj djece kojim će dominirati svemoguća majka? Mora li posvemašnja biseksualnost i visoko razvikana poliseksualnost izazvati težnju prema aseksualnost? To su neka od pitanja na koja Schneider pokušava kratko i jasno odgovoriti.
“Zbog toga što očevi više nisu očevi, a majke nisu majke, sinovima je toliko teško postati muškarcima, a kćerima žene. Zato što su djeca uvedena u svijet odraslih prije vremena, a roditelji zamišljaju da su vječna djeca, djeca više ne sanjaju o odrastanju kako bi mogli činiti sve ono što im roditelji brane, a “veliki” sanjaju da uvijek budu djeca kako bi zadržali dječja zadovoljstva. Kamo je otišao libido mladih naraštaja? U predmete široke potrošnje koji su u prednosti jer ih se može prisvojiti, kupiti, ukrasti i razbiti, a nemaju, poput seksualnih objekata, što reći.(…)
Deseksualizacija je ponajprije generacijska. Vrlo je vidljiva u govoru i ponašanju mladih odraslih ljudi za koje seksualnost više nema ključno mjesto koje joj mi pridajemo. Kod njih seksualnost ne smije »zavrtjeti glavom« niti tijelom. Mora se odvijati uspješno, ali bez strasti. Brinući o zadovoljstvu, ne traže više istinu u odnosu prema želji.
Smatrajući, kao i Michel Foucault, seksualna ponašanja više kao »vlastite tehnike« nego kao istraživanje drugoga, mladi ljudi i sami postaju game boys (kao njihova tješiteljica igraća konzola), strojevi kojima upravlja virtualna, higijenistička i tehnicistička seksualnost, no zapravo narcistička i infantilna.
***
Freud se neprekidno pitao »Što želi žena?« Danas bi se trebalo upitati »Što želi majka?« Političari su sebi zacrtali da nam podare snove dok smo mi samo tražili da nas puste živjeti. Bili su uvjereni - ili su nas uvjerili - kako su posvećeni zadatku da oslobode čovjeka ne samo od zla, kao u staroj molitvi, nego i od nesreće koja je njegov demokratski nadomjestak. Poput majki koje će preduhitriti svaku djetetovu želju stavljajući bradavicu u usta svojih malenih, koji su međutim već veliki, samo da imaju mir; neka šute i neka namireni zaspu.
U politici kao i u obitelji, kad ne mogu prihvatiti da su nedovoljne, ograničene, odsutne, majke žele samo jedno: da mi ništa ne želimo, da nam ništa ne nedostaje, da ne možemo bez njih, da ih ne želimo napustiti. Ukratko, da ne želimo. One ne žele biti žene. I čuvaju nas od žena. Zapravo oba spola izbjegavaju ženski, muškarci tako da se feminiziraju, a žene zatvarajući se u ulogu majke."
***
Michel Schneider je rođen 1944., psihoanalist, muzikolog i esejist. Poznati autor djela “Big mother: psihopatologija političkog života” (2002), “Morts imaginaires” (dobitnik nagrade Medicis, 2003). Njegov roman "Marilyn Monroe: dernières séances” (Grasset, 2006) koji je preveden na hrvatski jezik (Alfa, 2007). dobio je nagradu za najbolji roman Interlié za 2006.
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
