Bez sumnje jedan od najvećih i najvažnijih romana dvadesetog stoljeća iznova je nakon gotovo četrdeset godina, i to u novom prijevodu pred hrvatskom publikom. "Čovjek bez osobina" jedna je od onih knjiga koje se mogu uvijek i iznova čitati, roman u kojem je Musil pokazao svu bravuroznost svoga stila, obrazovanja i fine ironije.

Pogovor ovome izdanju "Roman s osobinama" napisao je jedan od najvećih suvremenih poznavatelja njemačke književnosti prof. dr. Viktor Žmegač, koji između ostaloga kaže: "Pretpostavimo da je zamisliv čitač koji godine prije prvog rata poznaje samo na temelju Musilova romana: takav čitač ne bi imao ni predodžbe a kamoli znanja o nekim stvarima koje se u romanu samo spominju – o prerijama, kovačnicama i valjaonicama, o radnicima uopće, o svijetu izvan vidokruga vladajućih slojeva i obrazovanoga građanstva.

Takvu svojevrsnu redukciju čitač nalazi i u romanima Marcela Prousta ili Thomasa Manna. Tajna velike umjetnosti tih romanopisaca u tome je što njihova djela usprkos tome ne pobuđuju dojam da je njihov odabir iz zbilje istovjetan s cijelom zbiljom, da je neprikosnoven i samo po sebi razumljiv. Ironija, neodređenost, nabačene aluzije – sve to upozorava da je njihov pripovjedni svijet evokacija jedne krhke kulture, koja je samo dio povijesne zbilje, mnogo veće i složenije."

Pročitaj poglavlje!

***

Robert Musil (1880.-1942.) bez sumnje je jedan od najva žnijih europskih pisaca dvadesetog stoljeća. Esejist, dra matičar, pripovjedač i romanopisac razmjerno je malo objavljivao, ali upravo zahvaljujući njegovoj erudiciji i velikoj samokritičnosti sva njegova djela idu u red istinskih remek-djela. Od romana prvijenca "Pomutnje gojenca Törlessa" (1906.), preko novela sakupljenih u zbirci "Tri žene" (1924.) te drama "Zanesenjaci" (1921.) i "Vincenc i prijateljica uglednih muškaraca" (1924.) do najvažnijega, nikada završenog romana "Čovjek bez osobina", Musil je bio apsolutni perfekcionist, ali i vrlo zahtjevan autor.

Sva su njegova djela i danas itekako važna, a "Čovjek bez osobina" u svim je anketama i kritikama roman bez kojeg se ne može zamisliti suvremena europska književnost.

Robert Musil (1880 – 1942) za života je bio uglavnom nepoznat izvan njemačkoga književnoga kruga, a danas ga, općenito, smatramo jednim od nekolicine najvažnijih svjetskih pisaca 20. stoljeća. Osobito je njegov nikada dovršeni životni roman „Čovjek bez osobina“ (1930-1932) zaslužio naziv remek-djela.

Taj sjaj tek naknadno prepoznate genijalnosti iz desetljeća u desetljeće sve više zaodijeva i ostale njegove radove: od mladenačkoga romana  „Pomutnje gojenca Törlessa“ (1906), preko drame „Zanesenjaci“ (1921), zbirke priča „Tri žene“ (1924) i brojnih eseja pa sve do knjige „Posmrtni zapisi živoga pisca“ (1936).

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.