Kultni roman Borivoja Radakovića 'Sjaj epohe' je bio prvi roman generacije koja je prošla iskustvo punka i novoga vala. U njemu su se prvi puta u povijesti hrvatske književnosti pojavili nogometni navijači, i to onakvi kakvim ih danas znamo, sirovi i adrenalizirani, ispunjeni idealima uz koje se spremno umire.

"Sjaj epohe" bio je prvi naš urbani prozni tekst, od onih koji će se nastaviti ispisivati krajem devedesetih i koji će u jednome trenutku postati naraštajna manira. To je bila ta naša gradskost i naš identitet, koji ćemo stvarati i trošiti i od kojega ćemo u velikoj mjeri živjeti u vremenima post-jugoslavenskih bijesnih i krvavih nacionalizama. Boro Radaković ga je stilizirao i dovršio u "Sjaju epohe".

Spletom okolnosti i logikom zlih vremena, on je, eto, postao nehotični i slučajni začinjavac prve hrvatske književnosti nakon raspada...

"Sjaj epohe" teče u dva, naizgled vrlo različita, čak i disparatna, narativna toka. Prvi je urbani, punkerski, navijački i londonski, pun gnjeva i eskapizma jedne subkulturne religije. Drugi je ispunjen čemerom socijalističkih ceremonijala, redakcijskih i komitetskih sastanaka, unutarpartijskih spletki, prijetnji, razočaranja i disidentskih inicijacija...

Paradoksalno jest, ali danas taj dio priče razumijem puno bolje nego u doba kad nam je, u velikoj mjeri, određivao sudbinu...  (Miljenko Jergović)

Borivoj Radaković (1951.) mediteransko je (zadarsko) djetinjstvo zamijenio kontinentalnim (zagrebačkim) životom. Završio je studij jugoslavenskih jezika i književnosti te komparativne književnosti. 

Objavio je romane "Sjaj epohe" (1990.), "Virusi" (2005.), "Što će biti s nama" (2015.), "Hoćemo li sutra u kino" (2018.) – za koji je dobio Nagradu Janko Polić Kamov, "Divno nam je s nama" (2023.), pripovijetke "Ne, to nisam ja" (1999.) i "Porno" (2002.) i "Ne plači dušo" (2021.) i knjigu eseja "Sredina naprijed" (2003.). Napisao je uspješno izvedene drame, poput "Dobro došli u plavi pakao" (1994.), "Miss nebodera za miss svijeta" (1998.), "Breza" (2010.), "Kaj sad?" (2002.), "Amateri" (2010.), "Grupa" (2013.), "Dobitnik" (2015.).

Objavio je antologiju lezbijske poezije "Dvije" (1994.), s Mattom Thorneom i Tonyjem Whiteom uredio je zbirku priča suvremenih britanskih i hrvatskih prozaika "Croatian Nights" te s Arsenom Oremovićem zbirku priča o rock and rollu "Zvučni zid" (2009.). Usto valja istaknuti i konceptualni rad "Visitor’s Book" (2005.).

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.