U novom romanu "Dabogda te majka rodila" Vedrana Rudan nastavlja s misijom podrobnog skandaliziranja hrvatske (i ne samo hrvatske!) javnosti.

Ova autorica specifičnog dara da neprestano uznemiruje duhove sustavno se bavi preispitivanjem svega što nam se čini nedodirljivim i svetim. A ima li ičeg nedodirljivijeg, ima li, zaista, ičeg svetijeg, ima li, može li uopće biti većeg tabua od glorificirane figure Majke?

Protagonistica najnovije Rudaničine knjige, svojevrsni autoričin alter-ego, žena je koja živi u sretnom braku, vodi uspješan posao, ima kćer koju voli i koja tu njezinu ljubav iskreno uzvraća. Dakle, riječ je o zreloj osobi čija je realnost stabilna, mirna i ugodna, ali koja ipak, i u šezdesetoj godini, nije u stanju razriješiti osnovnu dilemu i pitanje koje je prati tijekom cijelog njezinog odrastanja i života.

Miris oca-silovatelja dobro joj je poznat – on zaudara na češnjak i bijelo vino – ali koji je to, dovraga, miris majke? Miris hladne, neangažirane majke koju protagonistica i voli i mrzi istodobno, i koja svoje posljednje dane provodi u skupom staračkom domu, izbezumljujući i obitelj i osoblje neprestanim žalbama na «fantomske» bolove u kostima?

Odgovor na ovo neobično, bolno pitanje i sâm je neobičan.
Pa i bolan.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.