O Vedrani Rudan je na ovim prostorima već mnogo toga rečeno i napisano, kao i u svijetu gdje se njene knjige redovito prevode. "Amaruši" je još jedan od njenih romana u kojoj se junakinje bore za život na život i smrt.

Junakinje? Nema junaka? Ili ipak ima jedan?

Brak, preljub, odlazak, povratak, djeca, nezaposlenost, Afganistan… pa čak i ljubav, a sve to kroz oči djevojčice Amaruši.

***

Rudan u svome tekstu čitatelju ne da da zauzme posebno blagonaklon i emotivan stav prema glavnoj junakinji, jednostavno je puštena (kao nekakav neutralni promatrač koji samo opisuje stanje stvari) da tuli i vrišti i taj njen očaj udara čitatelja ravno u želudac.

Iz romana se može iščitati jedan nimalo "feministički", nimalo "buntovnički", usudila bih se reći nimalo "rudanovski" spisateljski glas. Glavna junakinja je ranjena žena koja svoju ranjenost uopće ne skriva. Usprkos svim njezinim lamentiranjima o "muškim svinjama" koje nas žene ne vole nego samo "bacaju pod jaja",  nonina strana mnogo je nježnija i dublja. Iza bijesa i ljutnje krije se čista bol pred kojom sve priče o "pokvarenim jebačima" postaju nevažne jer se ispod sveg tog  teoretiziranja o nevjernim muškarcima krije esencija tuge napuštene žene.

Ana Đokić

***

Vedrana Rudan je glas koji definitivno vrijedi čuti.
Guardian
 
Vedrana Rudan ujedinjuje Celineovsku grozničavost s bjesomučnom opsesivnošću Bernharda, ona provocira, ali to su istine koje pogađaju pravo mjesto.
La Matricule des Anges

Vedrana Rudan piše oštro i beskompromisno, djelimično i vulgarno, i pritom do kraja uvjerljivo slika život u tranziciji, u domovini 'koja je igračka dana u ruke male skupine velikih razbojnika'
Mladina

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.