Julio Cortazar
Priče o kronopijima i famama : Priručnik za pjevanje i plakanje
- Nakladnik: Šareni dućan
- Prijevod: Nikolina Židek
- 08/2010.
- 152 str., meki uvez
- ISBN 9789533200071
- Cijena: 10.49 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
Rodom Argentinac, Julio Cortázar je veći dio radnog vijeka proveo u Parizu, što je rezultiralo spajanjem latinoameričkog magijskog realizma, koji je donio sa sobom, s europskim nadrealizmom i avangardom, kojima nije mogao odoljeti u novoj domovini. U "Pričama o kronopijima i famama" Cortázar uspio je u svojem "loncu za taljenje" umješno zamiješati naoko teško spojiv konglomerat pojmova: apsurd, horor, burlesku, fantasy, satiru, alegoriju, sf, basnu, paradoks, mit, komediju, anegdotu, dramu, ironiju...
Osim duhovitih uputstava za pjevanje, plakanje, penjanje stubama, navijanje sata i sličnih u životu neophodnih naputaka, Cortázar u ovoj osebujnoj poetskoj tvorevini, sastavljenoj od stotinjak fantastičnih pričica i crtica, otkriva i svoj čudesan bestijarij, začudan svijet čudnih bića, nečovjekolikih stvorenja - kronopija, fama i esperanzi - što žive, kako pjesma kaže: "život drugačiji od ovog" i manje-više "u ritmu muzike za ples".
***
Čudesan svijet Cortazarovih bića
Priče o kronopijima i famama objavljene su 1962. godine, iako ih je Cortazar počeo pisati još desetak godina ranije. Radi se o legendarnom nadrealističkom djelu tog argentinskog pisca u kojem se pojavljuju tri vrste bića različita u svojem ponašanju. Ovako bismo ih mogli ukratko opisati: kronopiji su bića na marginama zbivanja, baš kao što su to umjetničke duše, pjesnici i asocijalni tipovi; fame su pak potpuno drukčija, važna bića koja brane uspostavljen poredak (razni predsjednici, suci itd.); esperanze su negdje u sredini, a povode se i za kronopijima i za famama.
U "Kronopijima i famama" otkrivamo čudesan svijet Cortazarovih bića, ali i poimanja tog svijeta, gdje autor pomalo dijeli ljude na svijet nečovjekolikih stvorenja: kronopija, fama i esperanzi. U njemu ne postoji stroga podjela, već se svaka osoba u različitim postupcima u raznim okolnostima može prepoznati u ponašanju karakterističnom za kronopije, fame ili esperanze.
U svome jezično i stilski jednostavnom, no konceptualno vrlo složenom djelu, Cortazar traga za poetskim viđenjem svijeta, ne bi li se uspio suočiti s bijednom rutinom i zdravim razumom svakidašnjice, polazeći od stvaralačke mašte i korozivnog nadrealističkog humora. Ova zbirka pričica i crtica, zapravo vinjeta, izvrstan je uvod u bogat opus jednog od najvećih latino-američkih pisaca 20. stoljeća, ali i siguran protuotrov za formalnost i dosadu, kako u Cortazarovo tako i u današnje vrijeme.
"Priče o kronopijima i famama" izuzetno je originalno djelo zbog njegova izleta u nove razine stvarnosti i jezika. Usprkos realističnom početku, presudna je ona razina fantastičnog, posebno u zadnjem, četvrtom dijelu po kojem je zbirka i nazvana. Neobičan je način na koji dolazi do nekog neologizma ili kako koristi svakodnevne obične riječi znakovite intencije i kako ih pretvara u posve nove, kao što su, naprimjer, riječi: fama, kronopij, esperanza, tregua, catala, espera. A pritom nas najviše zbunjuje to što Cortazar govori o ovim stvarnostima ili nestvarnostima kao da su sastavni dio svakodnevnog života, a da ipak ostaju unutar nedefinirane kategorije između prirodnog i fantastičnog. Pritom ne smijemo zaboraviti daje sve istodobno protkano veselim i korozivnim humorom koji ističe neprimjerenost ljudskog ponašanja u naglašavanju znanstveno-pozitivističkog viđenja ili pretjeranog materijalizma u odnosu na stvarnost.
U "Pričama o kronopijima i famama" apsurd prodire u stvarnost na entu potenciju; apsurd uopće ne može biti predmet rasprave jer je tolika sigurnost i povjerenje u piščevu postupku. Igra mašte vedro se nameće pragmatičnoj stvarnosti suprarealnim bićima, koja su prožeta stvarnom tvari, tako da kronopiji i njihovi sljedbenici djeluju bez ustezanja. Ovo oslobađanje od stvarnosti predstavlja svojevrsno udaljavanje od vrijednosti koje su smatrane nepromjenjivima.
Kronopiji, fame i esperanze su utjelovljenje mentalnih obrazaca koje je autor razradio polazeći od promatranja čovjeka u odnosu na okolinu. Ova naoko besmislena, nestvarna bića ne žele se podčiniti logici zasnovanoj na razumu, ne pristaju na to da budu još jedan kotačić u tvrdom mehanizmu svakidašnjice: ona se bune protiv svega što podrazumijeva rutinu i ponavljanje, nastanjuju se u području čudesnoga, izvanrednoga i fantastičnoga.
Književni kritičari su pokušavali točno definirati Cortazarov svijet kronopija, fama i esperanzi, ali bez pravog uspjeha. No imajući u vidu bogatu maštu autora, dolazimo do zaključka daje taj svijet nedokučiv, ili da svaki čitatelj može stvoriti vlastitu definiciju i sliku.
A svatko tko pročita ovu knjigu iznenada će oko sebe, na ulici, u kazalištu, na poslu ili u gradskom autobusu, prepoznati fame, kronopij e i esperanze. I ako se nađe okružen krutim famama, morat će pribjeći apstrakciji. Ako pak nađe srodnu dušu, radosno će uskliknuti: "Budan dan, kronopiju kronopiju!"
Nikolina Židek
Osim duhovitih uputstava za pjevanje, plakanje, penjanje stubama, navijanje sata i sličnih u životu neophodnih naputaka, Cortázar u ovoj osebujnoj poetskoj tvorevini, sastavljenoj od stotinjak fantastičnih pričica i crtica, otkriva i svoj čudesan bestijarij, začudan svijet čudnih bića, nečovjekolikih stvorenja - kronopija, fama i esperanzi - što žive, kako pjesma kaže: "život drugačiji od ovog" i manje-više "u ritmu muzike za ples".
***
Čudesan svijet Cortazarovih bića
Priče o kronopijima i famama objavljene su 1962. godine, iako ih je Cortazar počeo pisati još desetak godina ranije. Radi se o legendarnom nadrealističkom djelu tog argentinskog pisca u kojem se pojavljuju tri vrste bića različita u svojem ponašanju. Ovako bismo ih mogli ukratko opisati: kronopiji su bića na marginama zbivanja, baš kao što su to umjetničke duše, pjesnici i asocijalni tipovi; fame su pak potpuno drukčija, važna bića koja brane uspostavljen poredak (razni predsjednici, suci itd.); esperanze su negdje u sredini, a povode se i za kronopijima i za famama.
U "Kronopijima i famama" otkrivamo čudesan svijet Cortazarovih bića, ali i poimanja tog svijeta, gdje autor pomalo dijeli ljude na svijet nečovjekolikih stvorenja: kronopija, fama i esperanzi. U njemu ne postoji stroga podjela, već se svaka osoba u različitim postupcima u raznim okolnostima može prepoznati u ponašanju karakterističnom za kronopije, fame ili esperanze.
U svome jezično i stilski jednostavnom, no konceptualno vrlo složenom djelu, Cortazar traga za poetskim viđenjem svijeta, ne bi li se uspio suočiti s bijednom rutinom i zdravim razumom svakidašnjice, polazeći od stvaralačke mašte i korozivnog nadrealističkog humora. Ova zbirka pričica i crtica, zapravo vinjeta, izvrstan je uvod u bogat opus jednog od najvećih latino-američkih pisaca 20. stoljeća, ali i siguran protuotrov za formalnost i dosadu, kako u Cortazarovo tako i u današnje vrijeme.
"Priče o kronopijima i famama" izuzetno je originalno djelo zbog njegova izleta u nove razine stvarnosti i jezika. Usprkos realističnom početku, presudna je ona razina fantastičnog, posebno u zadnjem, četvrtom dijelu po kojem je zbirka i nazvana. Neobičan je način na koji dolazi do nekog neologizma ili kako koristi svakodnevne obične riječi znakovite intencije i kako ih pretvara u posve nove, kao što su, naprimjer, riječi: fama, kronopij, esperanza, tregua, catala, espera. A pritom nas najviše zbunjuje to što Cortazar govori o ovim stvarnostima ili nestvarnostima kao da su sastavni dio svakodnevnog života, a da ipak ostaju unutar nedefinirane kategorije između prirodnog i fantastičnog. Pritom ne smijemo zaboraviti daje sve istodobno protkano veselim i korozivnim humorom koji ističe neprimjerenost ljudskog ponašanja u naglašavanju znanstveno-pozitivističkog viđenja ili pretjeranog materijalizma u odnosu na stvarnost.
U "Pričama o kronopijima i famama" apsurd prodire u stvarnost na entu potenciju; apsurd uopće ne može biti predmet rasprave jer je tolika sigurnost i povjerenje u piščevu postupku. Igra mašte vedro se nameće pragmatičnoj stvarnosti suprarealnim bićima, koja su prožeta stvarnom tvari, tako da kronopiji i njihovi sljedbenici djeluju bez ustezanja. Ovo oslobađanje od stvarnosti predstavlja svojevrsno udaljavanje od vrijednosti koje su smatrane nepromjenjivima.
Kronopiji, fame i esperanze su utjelovljenje mentalnih obrazaca koje je autor razradio polazeći od promatranja čovjeka u odnosu na okolinu. Ova naoko besmislena, nestvarna bića ne žele se podčiniti logici zasnovanoj na razumu, ne pristaju na to da budu još jedan kotačić u tvrdom mehanizmu svakidašnjice: ona se bune protiv svega što podrazumijeva rutinu i ponavljanje, nastanjuju se u području čudesnoga, izvanrednoga i fantastičnoga.
Književni kritičari su pokušavali točno definirati Cortazarov svijet kronopija, fama i esperanzi, ali bez pravog uspjeha. No imajući u vidu bogatu maštu autora, dolazimo do zaključka daje taj svijet nedokučiv, ili da svaki čitatelj može stvoriti vlastitu definiciju i sliku.
A svatko tko pročita ovu knjigu iznenada će oko sebe, na ulici, u kazalištu, na poslu ili u gradskom autobusu, prepoznati fame, kronopij e i esperanze. I ako se nađe okružen krutim famama, morat će pribjeći apstrakciji. Ako pak nađe srodnu dušu, radosno će uskliknuti: "Budan dan, kronopiju kronopiju!"
Nikolina Židek
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
