Autor kritički progovara o guranju Crkve u sve medije, i to na primjeru nekoliko religijskih emisija na HRT-u. Čitamo tako na papiru ono što su pred kamerama izgovorili voditelji i gosti tih emisija... sve garnirano britkim komentarima autora.

Crkveni oci i danas misle kako se čovjek nije bogzna kako popravio, uljudio, niti on to može bez njihova posredništva. Ne dopuštaju mu ni da se Bogu moli bez njihova nadzora, izvan za to sazidanih hramova. Jer, pitaju oni njega, čovjeka, tko mu je otkrio Boga da bi mu se on tek tako obraćao, možda dobio i besplatan oprost za svoje možebitne grijehe. Kako pak On, Dobrostivi, gleda na to posredništvo, čini se da Njega nitko i ne pita.

Zato oni, u Njegovo ime s puno mara rade na tome da čovjeka zadrže u siromaštvu duha, jer, uvjeravaju ga, samo tako osigurava svoje mjesto u Kraljevstvu nebeskom. U tom svome poslanju davno su izašli izvan crkvenih zidova i u svome žaru da nas sve spase, ne propuštaju priliku da se uguraju u sva sredstva javne komunikacije. Od novina, radija, televizije... Tako nas sve pozivaju, valjda ne na puku poslušnost, nego i na razgovor, mi bismo barem željeli, svima ugodni dijalog.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.