Kao jedan od ponajboljih poznavatelja hrvatskoga pjesništva 20. stoljeća, Pavao Pavličić se u svojoj najnovijoj knjizi „Vrijeme u pjesmi“ poigrava različitim tipološkim određenjima i ikonografskim odjeljcima temporalnosti. Kategoriju temporalnosti u modernoj hrvatskoj lirici Pavličić propituje kroz astronomsko, meteorološko, povijesno, egzistencijalno, simboličko, tekstovno i književno vrijeme. Izbor vremenske perspektive je razveden i mnogoznačan.

Cikličnost započinje studijom naslovljenom „Vrijeme u pjesmi“, a završava studijom „Pjesma u vremenu“. Simbolika vremena propituje se u ostvarenjima gotovo svih književnih naraštaja moderne hrvatske lirike; od secesije i ekspresionizma, neorealizma i hermetizma, krugovaša i razlogovaca pa sve do neoavangarde i semantičkog konkretizma.

Pročitaj poglavlje!

***

Pavao Pavličić, akademik, prozaik, feljtonist, književni povjesničar i prevoditelj, rođen je 16. kolovoza 1946. u Vukovaru. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u rodnome gradu. Godine 1969. diplomirao je komparativnu književnost i talijanski jezik na Filozofskome fakultetu zagrebačkog Sveučilišta gdje je 1974. godine i doktorirao. Danas na istome fakultetu radi kao redoviti profesor na Odsjeku za komparativnu književnost.

U književnosti se javio 1972. zbirkom fantastičnih priča „Lada od vode“. Pripovijesti objavljuje i poslije, a u drugoj polovici sedamdesetih godina počinje pisati romane u kojima publici nudi zanimljivu priču i otkriva svoje zanimanje za kriminalistički žanr.

Osim romana, kojima je stekao popularnost kod širega čitateljskog kruga, objavio je pet zapaženih knjiga feljtona, te nekoliko knjiga lirsko-memoarske naravi, ponajviše o svom rodnom Vukovaru. Kao proučavalac književnosti bavio se problematikom starije hrvatske književnosti, posebice manirizma i baroka, pitanjima književne genealogije, a u posljednje vrijeme i teorijom stiha.

Pavao Pavličić (1946) hrvatski je književnik koji piše za odrasle i djecu. Od 1965. do 1969. u Zagrebu je studirao komparativnu književnost i talijanski jezik s književnošću. Od 1970. asistent je na Odsjeku za komparativnu književnost, Katedra za poredbenu povijest hrvatske književnosti. Doktorirao 1974. tezom "Sesta rima u hrvatskoj književnosti". Od 1975. je docent, od 1980. izvanredni, a od 1985. redoviti profesor.

Vodio kolegije iz poredbene povijesti hrvatske književnosti te iz teorije književnosti i metrike. Na području književne povijesti najviše se bavio barokom i manirizmom, a kao versolog semantikom stiha. Objavio i više interpretacija iz starije i novije hrvatske lirike.

Pavao Pavličić je danas najproduktivniji hrvatski prozaik s preko stotinu objavljenih romana, knjiga priča, autobiografskih zapisa, feljtona i romana za djecu. Prve je prozne radove objavio 1968. godine, a prvu knjigu "Lađa od vode" 1972. 

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.