Prvi put nakon knjige "Umjetničko blago Hrvatske" Radovana Ivančevića objavljene 1983. izlazi knjiga iz pera jednog autora, koja na ujednačenoj izričajnoj i konceptualnoj razini predstavlja kompletnu umjetničku baštinu Hrvatske, uključujući i umjetnost 20. st.

Glavne značajke knjige:

-  Autor je na sažet, pregledan i razumljiv način u jednom svesku opsega  520 stranica s preko 700 ilustracija prikazao umjetničku baštinu Hrvatske od prapovijesnog Vučedola do početka osamdesetih godina 20. st.

- U svom pregledu je nastojao izbjeći stilsku pristranost i prikazivanje povijesti umjetničkog stvaralaštva u duhu uzlaznog razvoja, odnosno u duhu ekskluzivne stilske determinacije. Pritom je nastojao postići uravnoteženost u izboru povijesne građe uz istodobno izbjegavanje shematskog nizanja podataka.

- Dok je Ivančevićeva knjiga sintezni interpretacijski osvrt na važne momente u povijesti hrvatske kulture, ova knjiga donosi sustavan analitički prikaz umjetničke građe prema razdobljima i vrstama, temeljen na suvremenoj metodologiji kulturne analize.  

- Analitički raster knjige popunjen je sinteznim sažetcima umjetničkog stvaralaštva na tlu Hrvatske tijekom stilskih razdoblja europske povijesti umjetnosti.

- Ovom knjigom nisu obuhvaćena samo poznata i vrhunska elitna djela umjetničkog stvaralaštva, već i djela proizišla iz hrvatske kulturne svakodnevnice, nastala kao rezultat specifičnih političkih, gospodarskih, vjerskih  i životnih prilika na tlu Hrvatske tijekom mnogih stoljeća.

- U pregled su osim ostvarenja arhitekture, kiparstva i slikarstva na sažet način uključena ostvarenja zlatarstva, sitnoslikarstva, umjetničkog obrta, islamskog kulturnog sloja, stećci, sinagoge, djela srpske pravoslavne baštine, djela rustičnog ili pučkog karaktera, poput raspela i drvenih crkava, a uključena su i ostvarenja suvremenijih umjetničkih medija poput grafike i fotografije, odnosno modernog dizajna.  

- Knjiga je zamišljena kao mozaik sastavljen od kamenčića koji imaju zaseban karakter, ali su istodobno povezani u sliku kulturne baštine u povijesnom slijedu u kojem se razabiru duge niti umjetničkih kontinuiteta, ali i promjene koje odražavaju  pomake u kulturnom  senzibilitetu,  povezane sa životnom zbiljom i kulturnim okruženjem Hrvatske u pojedinim povijesnim razdobljima.

- Knjiga u svojoj temeljnoj koncepciji počiva na pozitivističkoj analizi kulturne građe u stilskim odječcima koji pripadaju tradicionalnoj povijesti umjetnosti i koji su još uvijek najprikladnije pomagalo za praćenje povijesnih situacija i razdoblja.

- Knjiga izborom građe i načinom njezine prezentacije osvjetljava identitetske potencijale umjetničke baštine na kulturnom prostoru Hrvatske.

***

Milan Pelc (Sisak, 24.XI. 1958.), povjesničar umjetnosti, diplomirao je 1984. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na kojem je magistrirao 1988. i doktorirao 1992. Kao stipendist Zaklade Alexander von Humboldt boravio je na sveučilištima i znanstvenim institutima u Tübingenu, Parizu, Beču i Münchenu, te u više navrata u Wolfenbüttelu kao stipendist Hercog August Bibliothek. Radio je kao knjižničar u Odjelu starih i rijetkih knjiga i rukopisa Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, a od 1993. zaposlen je na Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu, na kojem je ravnatelj od 2003. godine. Predaje na Odsjeku za povijest umjetnost Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i na Studiju dizajna pri Arhitektonskom fakultetu istoga Sveučilišta.

Sudjelovao je na brojnim međunarodnim i domaćim znanstvenim i stručnim skupovima, održao niz predavanja u zemlji i inozemstvu, organizirao međunarodni simpozij posvećen Juliju Kloviću 1998., te I. i II. kongres hrvatskih povjesničara umjetnosti u Zagrebu (2001. i 2006.). Uredio je više znanstvenih zbornika i preveo niz knjiga i tekstova teorijske povijesti umjetnosti s njemačkog jezika. Dobitnik je godišnje Državne nagrade za znanost 1999. godine. Glavna područja istraživanja: povijest vizualne kulture (posebice grafike), starija teorija likovnih umjetnosti, umjetnost novoga vijeka u Hrvatskoj.

Nives Tomašević (1954.) docentica je  na Odjelu za informacijske znanosti Sveučilišta u Zadru. Većinu radnoga vijeka provela je u nakladništvu obavljajući najraznovrsnije poslove. Naslovno zvanje doktorice znanosti stekla je 2008. godine obranom doktorskoga rada "Tranzicija u izdavaštvu i proizvodnja knjige kao kulturnoga kapitala" na doktorskom studiju Hrvatske kulture na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Tijekom stručne djelatnosti Nives Tomašević uredila je iznimno velik broj knjiga i pokrenula veći broj biblioteka, među ostalima biblioteku Rukoljub i Slon za mladež u nakladničkoj kući Slon, biblioteku Strani pisciu nakladničkoj kući Mozaik, a u Nakladi Ljevak biblioteke Povijest hrvatske književnosti, Povijest umjetnosti, Otvorenu knjigu, Academicu i Razotkrivanja (biblioteka je 2004. dobila nagradu "Josip Juraj Strossmayer" HAZU za najbolji izdavački projekt).

Godine 1997. odlikovana je redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića za zasluge u kulturi, a 2003. dobila je povelju Grada Osijeka za promicanje osječke pisane riječi.

Tijekom cijeloga radnog vijeka predstavljala je knjige, sudjelovala u emisijama iz kulture, na književnim tribinama i provodila marketinške akcije. Uz uredničku aktivnost u Nakladi Ljevak Nives Tomašević objavljuje znanstvene radove, organizira radionice i vodi modul Nakladništva na doktorskom studiju Društvo znanja i prijenos informacija. Suautorica je knjige "Knjiga, iluzija, tranzicija" koju je 2009. objavila u suautorstvu s Mihom Kovačem.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.