Prva knjiga iz trilogije "U ime države" detaljno razotkriva gigantske razmjere trgovine oružjem, koja se 1991. godine odvijala između Slovenije i Hrvatske. U skladištima bivše Jugoslavenske narodne armije (JNA) na slovenskom je teritoriju ostalo više tisuća tona oružja i streljiva vrijednog najmanje pola milijarde dolara. Već sljedećeg dana nakon zauzimanja prvog većeg skladišta, prema susjednoj državi krenuli su dugački konvoji kamiona s oružjem, s kojim su hrvatski branitelji lakše uspjeli uspostaviti vojnu obranu od napada JNA i krajiških Srba.

Iz suprotnog pravca dovozili suse snopovi novčanica konvertibilnih valuta, najčešće u osobnom vozilu časnika hrvatske vojske Josipa Vukine. Kao jedan od najpouzdanijih suradnika generala Vlade Zagorca i Ivana Čermaka, on je u hrvatskom Ministarstvu obrane bio zadužen za kupovine u Sloveniji, a novac za to mu je osiguralo hrvatsko Ministarstvo financija pod vodstvom Joze Martinovića.

Nakon izbijanja sukoba u Bosni i Hercegovini 1992. godine, na vrata slovenskih trgovaca oružjem zakucali su i Bošnjaci. S gotovinom je najčešće dolazio predstavnik bosanskih vlasti Hasan Čengić, kojemu su novac za kupnju dale bogate islamske države. Znatni vojni profiti od tajne prodaje oružja najčešće su se slijevali u prostorije vojne tajne službe Ministarstva obrane, koje je vodio Janez Janša.

U vrijeme međunarodnog embarga OUN-a, iz Slovenije je u Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu prodano više tisuća tona oružja i streljiva. Zarada u visini od više desetina milijuna dolara izgubila se na računima austrijskih, švicarskih, mađarskih, njemačkih i britanskih banaka.

Knjiga "Prodaja" objelodanjuje, između ostalog, službene procjene imovine bivše JNA, koje su izradilli strani stručnjaci. Ukupna vrijednost te imovine iznosila je više od 70 milijardi američkih dolara. Samo zalihe streljiva ocijenjene su na više od 12 milijardi dolara.

Slovenski trgovci oružjem dobrano su iskoristili nevolju Hrvata i Bošnjaka. Nužno potrebno oružje i streljivo za obranu njihovih domova prodavali su im po lihvarskim cijenama. One su ponekad bile i pet puta više od uobičajenih. Dogodilo se i da su prodavači uzeli novac, dogovoreno oružje nisu dobavili, a na kraju čak nisu htjeli vratiti novac.

Prodaju je odredilo Predsjedništvo Republike Slovenije kao vrhovni zapovjednik oružanih snaga, a najviše su oružja prodali Ministarstva obrane i Ministarstvo unutarnjih poslova, pri čemu nije bilo prave kontrole nad njima. Sve to su radili – u ime države.


Slovenski novinari Matej Šurc i Blaž Zgaga iznose nepoznate detalje o sprečavanju policijskih, parlamentarnih i pravosudnih istraga o švercu oružjem iz Slovenije u ratovima na području bivše Jugoslavije ranih 1990-ih godina.


Za ovo istraživanje nagrađeni su posebnim diplomama za istraživačko novinarstvo koje dodjeljuje Medijska organizacija jugoistočne Europe (SEEMO) sa sjedištem u Beču i Srednjoeuropska inicijativa (CEI) iz Trsta.

***

Autori podjednako odgovornima smatraju i hrvatske “trgovce smrću” koji su, uz bjanko političke mjenice hrvatskog državnog vrha, na čelu kojeg su bili dr. Franjo Tuđman, Josip Manolić, Josip Boljkovac, Martin Špegelj, Janko Bobetko i Gojko Šušak, oružje plaćali “čistim zlatom” i novcem čiji su tragovi velikim dijelom, kad je Lijepa Naša u pitanju, uništeni, a tajne o njemu odnesene na onaj svijet smrću ili u tamnice u kojima su završili neki od “trgovaca smrću” čija se imena i uloge u "Prodaji" i trilogiji ne taje.

prof. dr. Slaven Letica

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.