Drugi dio troknjižja „U ime države“ slovenskih novinara-istraživača-analitičara i pisaca Mateja Šurca i Blaža Zgage, nosi naziv „Preprodaja“, a njena je tema ilegalna trgovina, preciznije krijumčarenje oružja tijekom rata na području bivše Jugoslavije.

Autori „Preprodaje“ argumentirano pokazuju i dokazuju da je ostvarenje osobnih i političkih profita bio jedan od ključnih motiva prodavača, kupaca i posrednika u krijumčarenju oružja koje je iz Slovenije i preko nje stizalo na ratišta u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Zbog specifičnih zakonskih i pravosudnih prilika u kojima se danas nalazi Hrvatska – nakon ustavnih i zakonskih promjena kojima je ukinuta zastara za kaznena djela ratnog profiterstva i pretvorbe – „Preprodaja“ se može čitati i kao neobična knjiga-optužnica i knjiga-potjernica za brojnim pojedincima koji su tijekom rata počinili ta dva, vrlo često usko povezana, velika zločina.

Upravo zbog toga, „Preprodaja“ i „U ime države“ u tom su pogledu velik test za hrvatsku pravnu državu i njenu političku volju da instituciju nezastarijevanja kaznenih dijela ratnog profiterstva i pretvorbe primijeni na malobrojne krijumčare oružja koji su, kako autori pokazuju i dokazuju, doista – da ponovimo zakonsko određenje – ostvarili nerazmjernu imovinsku korist podizanjem cijena robe (u konkretnom slučaju oružja) koja je bila u nestašici.

Neki od tih krijumčara i trgovaca oružja iskoristili su kasnije kapital zarađen od ilegalne trgovine oružjem za sudjelovanje u pretvorbi u doba rata, što bi značilo da bi im se moglo suditi i za kaznena djela nezakonite pretvorbe koja također ne zastarijevaju.

Pitanje je, dakako, ima li današnja Republika Hrvatska političke i pravosudne volje da se pozabavi nekim od junaka „Preprodaje“ kao potencijalnim ratnim profiterima.

Slaven Letica

Kroz monumentalno i iznimno vrijedno autorsko djelo slovenskih novinara Mateja Šurca i Blaža Zgage (te brojnih suradnika) stječe se uvid u jedan dio vojne i političke povijesti Slovenije, ali i Hrvatske te Bosne i Hercegovine. Kako je u svojoj knjizi na donekle sličnu temu nedavno konstatirao Dražen Rajković, ovo je polje koje u Hrvatskoj i danas više obilježavaju praznine nego činjenice.

No, razloge za tu pojavu vrlo jasno pokazuje upravo trilogija "U ime države", koja iznosi podatke o jednome vrlo živome, a potpuno ilegalnome prometu, kako službenih dopisa, tako i brodova te kamiona s oružjem i streljivom. Ako kao istinite uzmemo kroz ova djela razasute naznake o duboko nemoralnim postupcima tijekom čitave te ilegalne trgovine, tada i ne čudi da Hrvatska danas nema ozbiljne, detaljne i, u punom smislu, službene povijesti svoga Domovinskog rata. Naime, takvo bi djelo nužno došlo u suštinsku koliziju s mitovima koje su o istom tom periodu širili, a i sada šire, mnogi koji su u ta postupanja bili umiješani.

Igor Tabak, vojni analitičar, OBRIS – obrana i sigurnost, Zagreb

Prezentirani podaci ukazuju na zaključak da su svi uključeni u trgovinu, bilo kao prodavači, preprodavači, posrednici ili kupci oružja, na svojim tajnim računima akumulirali bogatstvo, a ratom zahvaćeno stanovništvo doživjelo je neizmjernu patnju, strah i egzistencijalnu bijedu. [...] Na osnovi vjerodostojne dokumentacije, autori druge knjige „Preprodaja“ daju brojne detalje o pojedincima koji su bili uključeni u lanac naoružavanja triju bivših jugoslavenskih republika za vrijeme stjecanja neovisnosti u ratnim uvjetima. Također, prezentirana je i lista zemalja iz kojih je dolazilo oružje. Između ostalog, autori su ukazali i na neke od tranzicijskih procesa u bivšim socijalističkim zemljama, npr. na stvaranje dijela nove političke elite koja se, osim posjedovanja ekonomske moći stečene sumnjivim radnjama, polako uključivala u političku vlast.

Vera Katz, viši znanstveni suradnik, Institut za istoriju, Sarajevo

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.