Čitateljicama i čitateljima kojima su se svidjeli romani "Tuđi život" i "A onda je Božo krenuo ispočetka" a nisu upoznati s dramskim stvaralaštvom Marine Vujčić, tri njezine drame okupljene u knjizi "Umri ženski" predstavljat će pravo otkriće. No, ne samo zbog njihovih literarnih kvaliteta, duhovitosti kojima su prožete, poruka i ideja koje posreduju, te svima nam bliskih i važnih tematskih preokupacija kojima se autorica u dramama bavi, već i zbog značenjskih, motivskih i tematskih poveznica s autoričinim romanima.

Knjiga drama Marine Vujčić upotpunjuje sliku o autoričinom opusu i zapravo dokazuje tematsko-motivsku i značenjsku zaokruženost i kompaktnost tog opusa, te osovljenost oko nekoliko problemskih sklopova koje se autorica u svim svojim rukopisima, kako romanesknim tako i dramskim, redovito trudi analizirati: identitet u smislu čovjekove profesionalne realiziranosti, ali i realiziranosti u smislu osobnog zadovoljstva u odnosu s partnerom/icom, kao i identitet u smislu samodoživljajnosti te slike o sebi koju ostvarujemo u očima drugih; zatim je tu tematika osobne sreće i zadovoljstva životom kojega živimo, odnosno stupanj ostvarenja intimnih životnih ciljeva i odstupanje od planova/želja, ali i problematizacija samostalnosti u odlučivanju o vlastitom životu, tj. sužavanje osobnih izbora uslijed podčinjavanja tuđim očekivanjima i uobičajenim obrascima života i ponašanja.

Likovi koji se osjećaju statistima u vlastitom životu u autoričinom su opusu redovito prisutni i već gotovo postaju njezin znak prepoznavanja, baš kao i likovi kojima su njihova iznimna inteligencija i sklonost analizi sebe i svega oko sebe zapravo smetnja koja ih onemogućava da lagodnije i opuštenije pristupaju životu i svakodnevici. S time u vezi svakako treba naglasiti kako je Boži Belamariću, vrlo upečatljivom, zapravo teško zaboravljivom liku iz romana "A onda je Božo krenuo ispočetka", u drami "Sretan kraj" Marina Vujčić pridružila iznimno kompleksan i vrlo uvjerljivo dočaran, dugo pamtljiv lik Rine, žene koja pokušava ponovo pokrenuti vlastiti život nakon nesreće u kojoj je izgubila nerođenog sina.

Također, to je drama u kojoj autorica na vrlo upečatljiv, pa čak i potresan način problematizira pitanje imaju li ljudi nakon nesreće "pravo" na sreću, odnosno u kojoj nam mjeri proživljena tragedija određuje socijalnu budućnost – jer društvo i okolina kao da su skloni prihvatiti isključivo trajnu "korotu" te osuđuju nastojanja stradalih da ponovo pokušaju pronaći sreću. Usto, drama tematizira i pitanje "ružičastih naočala" u obiteljima, odnosno prešućivanje stvarnih problema kako bi se prema okolini održala prihvatljiva slika navodne idile.

Autorica također rado poseže za tematiziranjem umjetničkog stvaranja, odnosno kreativnog stvaralačkog procesa, u svrhu čega u ansamble likova svojih drama ubacuje pisce, glumicu i kantautoricu. Sklona je i metaliterarnim igricama te propitivanju propusnosti granice između stvarnosti i mašte, kao i kritici medijske površnosti i senzacionalizma, te spektakularizacije zbilje i naših života. Socijalna tematika joj je vrlo bliska i važna, a njezino iznenadno uvođenje pokazuje se iznimno efektnim u drami "Čekaonica", u kojoj je također, na sličan način kao u romanu "A onda je Božo krenuo ispočetka", problematiziran i motiv pretjerane usmjerenosti protagonista na samoga sebe.

No, kod ove drame Marina Vujčić to čini iz perspektive više likova, zapravo implicirajući egoizam i nedostatak empatije kao najveće probleme međuljudskih odnosa u suvremenom društvu. Usto, motiv čekaonice u kojoj se susreću brojni, međusobno vrlo različiti likovi autorica uspješno iskorištava kao metaforu čekanja "boljeg sutra" a što se zapravo pretvara u propuštanje života, često uz velike doze samozavaravanja ali i okrivljavanja drugoga za svoju nesređenost, nezadovoljstvo i nerealiziranost.

Drama "Umri ženski" predstavlja autoričin eksperiment u žanru chick-lita. Pritom autorica rabi ironijski pristup i namjerno se koristi brojnim klišejima uobičajenima za tu vrstu pisma, pa je to tekst koji  treba čitati u žanrovskome ključu. No, chick-lit kao žanr nije slučajno odabran jer u toj drami u pozadinskom, manje vidljivom sloju, Marina Vujčić problematizira upravo pitanje iskoristivosti banalnih životnih situacija u umjetnosti, apostrofirajući licemjerje kojim je prožet pristup koji trivijalnu, banalnu svakodnevicu u umjetnosti smatra manje vrijednom tematikom. Lik pisca Gregora u tom je smislu odlično iskorišten jer ga njegovo izbjegavanje tematiziranja trivijalnog života u književnosti zapravo koči i onemogućava u pisanju. Tako u toj drami autorica zapravo implicira da koliko god se mi zanosili idejama o posebnosti naših pojedinačnih sudbina, stereotipne priče su svuda oko nas a stvarni život kojega živimo je najčešće banalan, ali je upravo to ono što najdublje proživljavamo i zbog čega najviše patimo.

Zasićenost u ljubavnim/bračnim odnosima i rastuća disfunkcionalnost tih odnosa još je jedno od zajedničkih, tematskih i problemskih žarišta svih triju u knjizi okupljenih drama – gotovo svi bračni/ljubavni partneri u dramama se suočavaju s dugo potiskivanim problemima koji, kao dio zapleta, konačno izlaze na svjetlo dana. No, problemi nužno ne bivaju razriješeni u raspletu, a upravo otvoreni krajevi pojedinim dramama daju novu kvalitetu i višeslojnost.

Kod dramskog pisanja autori imaju sužen izbor sredstava i uglavnom su prisiljeni psihološko oslikavanje likova i njihovu karakterizaciju provoditi pomoću dijaloga, u čemu je Marina Vujčić iznimno vješta. Redatelju pri eventualnom kazališnom uprizorenju autorica dodatno olakšava posao isporučujući didaskalije koje su redom vrlo funkcionalne i pune korisnih savjeta, a često i ispunjene vrlo poticajnim i zanimljivim idejama vezanim između ostaloga i za scenografska rješenja.

Knjiga drama Marine Vujčić vrlo se skladno naslanja na njezin romaneskni opus, nadograđuje njihove tematske i značenjske slojeve ali i proširuje raspon problema kojima se autorica u svojim rukopisima bavi, te zaokružuje autoričin opus i čini ga vrlo kompaktnim zbirom rukopisa koji se svi odreda odlikuju visokom razinom kvalitete.


( Božidar Alajbegović, urednička recenzija )


***

Marina Vujčić rođena je 1966. godine u Trogiru. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je kroatistiku i otad radi kao profesorica hrvatskog jezika i književnosti. 1998. godine izlazi joj knjiga za djecu "Bijeg uz brijeg".

Po njezinom scenariju snimljen je 2005. animirani film "Kućica u krošnji". Film je 2006. na Animafestu dobio Posebnu nagradu žirija, a na Međunarodnom festivalu filma i videa nagradu za najbolji scenarij u kategoriji animiranog filma.

2010. godine izlazi joj roman "Tuđi život", a 2014. roman "A onda je Božo krenuo ispočetka". Njezine drame "Sretan kraj" i "Čekaonica" uvrštene su 2008. i 2010. u uži izbor na Natječaju za dramski tekst “Marin Držić” i preporučene za izvođenje hrvatskim kazalištima. "Čekaonica" je postavljena 2012. u Kazalištu AKO.

Za dramu "Umri ženski" na Natječaju za dramski tekst "Marin Držić" dobila je 2014. godine treću nagradu.

Marina Vujčić rođena je u Trogiru. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je hrvatski jezik i jugoslavenske književnosti. Na književnoj sceni pojavila se 2010. godine romanom "Tuđi život". Od tada je objavila još šest romana: "A onda je Božo krenuo ispočetka", "Mogla sam to biti ja", "Susjed", "Otpusno pismo" (u koautorstvu s Ivicom Ivaniševićem), "Pitanje anatomije" i "Pedeset cigareta za Elenu". Godine 2021. objavljuje knjigu dnevničkih zapisa "Stolareva kći".

Nacionalnu nagradu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske 'Marin Držić' dobila je za drame: "Umri ženski", "Podmornica" i "Plodna voda". Dobitnica je V.B.Z.-ove nagrade za najbolji neobjavljeni roman za roman "Susjed". Nagradu Booktiga za najčitaniju knjigu u istarskim knjižnicama dobila je 2021. za roman "Pedeset cigareta za Elenu".

Teatar Exit u Zagrebu postavio je kao monodramu roman "Susjed", dramu "Čekaonica" postavio je albanski Teatar Migjeni u Skadru, a "Umri ženski" postavilo je zagrebačko Kazalište Kerempuh. Djela su joj objavljena u Italiji i Srbiji.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.