Zbirku dobitnika nagrade Prozak za godinu 2012. Marka Gregura "Divan dan za Drinkopoly" čini 20-ak priča koje ga predstavljaju kao autora jasno definiranog stila i emocija.

Priče Marka Gregura klasične su neorealističke priče, pri tome prefiks neo zaslužuju time što tematiziraju aktualitet, izvedbeno su one klasične, dakle uvijek moderne.


Gregur svoje priče lokalizira u grad, sudeći po dijalektu koji se povremeno koristi u upravnom govoru radi se o sjevernohrvatskom, kajkavskom gradu - prototip je vjerojatno autorova Koprivnica - pa može se reći da su tematski i po profilu likova urbane. Njegovi likovi su uglavnom tzv. "mali ljudi", ponekad odgurnuti i na marginu društva. Socijalna stvarnost stoga iskrsava kao podloga na kojoj se junaci ocrtavaju, i nekako snalaze, ponekad i na rubu zakona.

Ideali pak kojima teže su rutinsko (malo)građanski, no zbilja se opire da im omogući čak i solidan, čovjeka dostojan i pošten život, i tu je jedna od kritičkih poenta cijele zbirke; u njoj postoji nostalgija za stabilnim (malo)građanskim, pa tako svjedoči o visokom stupnju rasapa socijalnih struktura i egzistencije ljudi (od)bačenih na tržište.

Dominantno su to vrlo pomirljivi likovi, pitomog karaktera, poniženi, ali ne i ogorčeni. Likovi koji su kao u kakvoj komediji zabune – koju ponekad autor protegne do apsurda – višom silom ili diktatom slučajnosti, iznimno avanturizmom ili rizikom, dovedeni u gadnu ili apsurdnu situaciju. Po tome, kao i po blagosti i razumijevanju s kojim ih tretira Gregur je vrlo “češki”, menzelovski emotivan. Njegovi likovi skloniji su popuštanju negoli zaoštravanju, dnevnim užicima, svakodnevici koja život znači.

Marko Gregur (Koprivnica, 1982.) objavljivao je u mnogim domaćim časopisima i novinama, kao i u časopisima u desetak stranih zemalja (SAD, Austrija, Crna Gora, Srbija, Rusija, Bugarska, Španjolska, Slovenija, Kanada…). Objavio je zbirku poezije "Lirska grafomanija" (Naklada Ceres, 2011.), zbirke priča "Peglica u prosincu" (DHK, 2012.) i "Divan dan za Drinkopoly" (Algoritam, 2014.) te romane "Kak je zgorel presvetli Trombetassicz", "Mogla bi se zvati Leda" (Hena com, 2018.), "Vošicki" (Hena com, 2020, za koji je dobio nagradu Fric i Nagradu Vladimir Nazor) i "Dolinar" (Fraktura, 2025.)

Pokretač je Alpe Jadran festivala mladih pisaca, predsjednik organizacijskog odbora međunarodnoga festivala književnosti Galovićeva jesen, a bio je i jedan od pokretača te glavni urednik časopisa Artikulacije.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.