Of Krleža's many writings – poems, plays, short stories and novels – "The Return of Philip Latinowicz" is the most widely acclaimed.
Philip, the protagonist, is a successful but disillusioned painter of some international repute who returns to a small cathedral town in Croatia after an absence of twenty-three years. He hopes that revisiting his cultural roots will inspire him to create the perfect work of art and thereby restore his faith in both art and life. Haunted by his troubled childhood, however, he falls in with shady characters and discovers the emotional, intellectual, and imaginative poverty of small-town decadence.

In "The Return of Philip Latinowicz" Krleža explores the rottenness at the heart of bourgeois life, its dishonesty and its poverty of spirit. At the same time, he explores the tensions pulling on an artist caught in two worlds and facing existentialist doubts.
 
Miroslav Krleža is the most significant Croatian literary voice of the twentieth century.
 
Miroslav Krleža is a master stylist who is often compared to such Western literary luminaries as James Joyce and Marcel Proust.
eNotes
 
The Croatian Miroslav Krleža is among the most neglected of the world's great writers.
Antioch Review

Miroslav Krleža rođen je 1893. u Zagrebu. Već je svojim prvim knjigama iz doba društvene i kulturne krize potaknute Prvim svjetskim ratom dospio u središte javne pozornosti, da bi njegovo opsežno i raznovrsno djelo do kraja XX. stoljeća steklo status najvažnijega opusa hrvatske književnosti. Ogledao se u gotovo svim žanrovima modernističkih poetika svoga doba, od avangardističkih drama (Kraljevo, Kolumbo) do romansirane društvene kronike (Zastave).

U nizu naslova, nakon novelističkoga ciklusa iz domobranskoga života "Hrvatski bog Mars" izdvajaju se drame o Glembajevima ("Gospoda Glembajevi", "U agoniji", "Leda"), romani "Povratak Filipa Latinovicza" i "Na rubu pameti", pjesnička zbirka "Balade Petrice Kerempuha", polemičke i esejističke knjige "Moj obračun s njima" i "Deset krvavih godina", zapisi o putovanju "Izlet u Rusiju" i "Davnim danima" te fragmenti "Dnevnika".

Poticao je kritičko preispitivanje vrijednosti i mitova, zagovarajući hrvatski kulturni izraz kao samorazumljiv i održiv u zajednici slobodnih naroda. Od 1950. vodio je Leksikografski zavod, koji se poslije njegove smrti, 1981. u Zagrebu, po njemu i zove. Krleža je bio poticajan sugovornik, njegove se opaske pamte i prepričavaju, a u marginalijama se i sam stopio s ambijentom čiji sudbinski okvir, za razliku od svojih osporavatelja, nije poricao.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.