Prva, dugo iščekivana zbirka priča Ružice Aščić, "Dobri dani nasilja", donosi 23 kratke priče za dugo sjećanje. Njezine se priče bave svakodnevnim Zlom i vjernim mu pratiteljem Nasiljem, a samo iznimno i Nepravdom, ali na vrlo nesvakodnevan način. Zlo pronalaze u ljudskim zakutcima, u svojevrsnom naturalizmu duše koji, pomalo distancirano, bilježe.

Teško je ove priče usporediti s bilo čime u domaćoj književnosti, kao neku dalju rođaku iz inozemstva mogli bismo istaknuti Flannery O'Connor i njezino poniranje u dno ljudske duše.

Ružičin jezik je posebna vrsta spektakla, iznenađenja i "halucidnog" očuđenja, hladna poezija u prozi koja potječe iz bogatstva svakodnevice protegnute do oniričkog, u susjedstvo podsvjesnog. Priče kao da lelujaju u međuprostoru zbilje i unutarnje zbilje, pri čemu se u njima komotno gnijezde i nekakva tiha jeza i groteska, rečenice se usijecaju u mozak sve do otvorenih, kafkijanski enigmatičnih završetaka priča koji su najčešće parabolični, pa atmosferom posijani nemir traje. Njihovi likovi su uglavnom lišeni empatije, pa onda i standardne psihologije i motivacije. Svijet napučen takvim likovima – koji uključuje i zlu djecu i ljubavnike između kojih je generacijska provalija i zid nerazumijevanja – kao kroz nekakvu crvotočinu koju ove priče otvaraju, silovito provaljuje.

Ružica Aščić rođena je 1987. godine u Travniku, a odrasla je u Daruvaru. Diplomirala je novinarstvo i povijest na Hrvatskim studijima u Zagrebu. Dobitnica je nagrade "Ulaznica" za kratku priču. Dvostruka je dobitnica nagrade Marin Držić za drame "Košnice" i "U meni raste".

Za rukopis "Dobri dani nasilja" osvojila je nagradu "Prozak" za 2014. godinu.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.