I danas, iako se u međuvremenu oprobao u svim književnim vrstama, Miljenko Jergović najpoznatiji je kao autor slavne knjige priča «Sarajevski Marlboro», koju su čitatelji diljem svijeta zavoljeli zbog jedinstvene melankolične kronike raspada jednog starog svijeta. Njegove ljubavno-ratne priče, uronjene u mrežu obiteljskih sudbina i historijsko-političkih konteksta, nepogrešivo su ujedinjavale sentiment i ironiju, humor i očaj.

Ipak, tek u ovom, autorskom izboru priča "Drugi poljubac Gite Danon" po prvi je puta na jednom mjestu vidljiva sva poetička kompleksnost ovog pisca - iz priče u priču čitatelj prelazi iz stoljeća u stoljeće, iz sadašnjosti u prošlost, iz bajki i legende u historijsku fikciju ili stvarnosnu prozu.

Koliko god mijenjao žanrove i vrste, Jergović ostaje veliki melodramatski pisac. I doista, rijetko je tko u hrvatskoj književnosti posjedovao tako suptilan spisateljski smisao za tragiku i melodramu ratne ili mirnodopske svakodnevnice i u tako skučenoj formi kakva je već kratka priča znao razviti tako fantastičan orkestar emocija koji podjednako duguje (bosanskoj i hrvatskoj) usmenoj tradiciji i holivudskoj melodrami.

“Drugi poljubac Gite Danon” reprezentira sve ono što treba znati o Jergoviću kratkopričaču - kako je riječ o rijetkom pripovjedačkom talentu koji s lakoćom preskače i miksa razna stoljeća, koristi obrasce raznih žanrova, od legende i bajke do stvarnosne proze, upotrebljava fantastične motive u posve realnim krajolicima, koristi povijesnu i dokumentarnu građu, suočava mitske slike sa svakodnevicom, seli motive itd. No Jergović je prije svega pripovjedač velikih emocija, sklon sentimentalnosti i melodramatskim potezima. “Drugi poljubac Gite Danon” pokazuje također da je, bez obzira na sve što se događalo poslije, prostor priče onaj koji Jergoviću zapravo najviše odgovara i gdje nema mjesta za raspršivanja i preveliku digresivnost.”
Jagna Pogačnik

Miljenko Jergović rođen je 1966. u Sarajevu. Živi u Zagrebu.

Romani: Buick Rivera (2002.), Dvori od oraha (2003.), Gloria in excelsis (2005.), Ruta Tannenbaum (2006.), Freelander (2007.), Srda pjeva, u sumrak, na Duhove (2007.), Volga, Volga (2009.), Otac (2010.), Roman o Kori­ni (2010.), Psi na jezeru (2010.), Rod (2013.), Doboši noći (2015.), Wilimowski (2016.), Herkul (2019.) i Vjetrogonja Babukić i njegovo doba (2021.)

Pripovijetke i druge proze: Sarajevski Marlboro (1994.), Karivani (1995.), Mama Leone (1999.), Inšallah, Madona, inšallah (2004.), mačka čovjek pas (2012.), Levijeva tkaonica svile (2014.), Sarajevo, plan grada (2015.), Nezemaljski izraz njegovih ruku (2016.), Selidba (2018.), Trojica za Kartal (2022.) i Rat (2024.)

Poezija: Opservatorija Varšava (1988.), Uči li noćas neko u ovom gradu japanski (1990.), Himmel Comando (1992.), Preko zaleđenog mosta (1996.), Hauzmajstor Šulc (2001.), Dunje 1983 (2005.) i Izabrane pjesme Nane Mazutha (2011.).

Članci, kolumne, eseji i prepiska: Naci bonton (1998.), Historijska čitanka (2001.), Historijska čitanka 2(2004.), Žrtve sanjaju veliku ratnu pobjedu (2006.), Transatlantic Mail, sa Semezdinom Mehmedinovićem (2009.), Zagrebačke kronike (2010.), Pamti li svijet Oscara Schmidta (2010.), Muškat, limun i kurkuma (2011.), Tušta i tma, sa Svetislavom Basarom (2014.), Drugi krug, sa Svetislavom Basarom (2015.), Autobus za Vavilon (2017.), Imaginarni prijatelj (2022.) i Mudrost poraza, ludost pobjede (2023.)

Drama: Kažeš anđeo (2000.).

Miljenko Jergović dobitnik je brojnih domaćih i međunarodnih nagra­­da. Među njima su nagrade Mak Dizdar za mlade pjesnike, Stolac 1987., Goran za mlade pjesnike, Lukovdol 1988., Veselko Tenžera, za najbolju kolumnu na području Jugoslavije, Zagreb 1990., Ksaver Šandor Gjalski, Zabok 1994., Erich-Maria Remarque, Osnabrück 1995., Grinzane Cavour, Torino 2003., nagrada Društva književnika Bosne i Hercegovine, Sarajevo 2004., nagrada Napoli, Napulj 2005., Meša Selimović, Tuzla 2007., nagrada grada Cassina, Cassino 2009., nagrada Fulvio Tomizza, Trst 2011., Angelus za najbolju knjigu srednjoeuropskog pisca, Wroclaw 2012., Stefan Mitrov Ljubiša, Budva, 2013., Njegoševa nagrada, Cetinje 2015., nagrada Prozart, Skopje 2017., nagrada Georg Dehio, Berlin 2018., Milovan Vidaković, Novi Sad 2018., Nagrada Kopernik Poljske kulturne udruge Mikolaj Kopernik, Zagreb 2018., Sveukrajinski rejting Knjiga godine 2019., u kategoriji prevedene beletristike, Kijev 2020., Premio Latisana per il Nord-Est, Latisana 2022., Počasna nagrada austrijskih nakladnika i knjižara za toleranciju u mišljenju i djelovanju, Beč 2022., nagrada Fric, Zagreb 2023. i nagrada Vilenica, Ljubljana 2024.

Djela su mu prevedena na bjeloruski, bugarski, češki, engleski, farsi, finski, katalonski, litavski, mađarski, makedonski, nizozemski, njemački, poljski, portugalski, ruski, slovački, španjolski, švedski, talijanski, turski i ukrajinski jezik.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.