Sjedeći tako u čekaonici aerodromske zgrade ili u kupeu vlaka, vozeći se autocestom ili sporednim cestama koje završavaju na planinskim vrhuncima, pomno slušajući i još pomnije promatrajući, Miljenko Jergović pamti i na papir prenosi, u najrazličitijim formama, svoje misli i zapažanja.

Svejedno je li riječ o pjesmi, kratkoj priči, dnevničkom zapisu ili tek crtici, nevažno je li melankoličan ili opor, je li naizgled grub poput tvida ili nježan poput najfinije svile, Jergović uvijek rukom majstora tka tekst u najnevjerojatnijim uzorcima.

"Levijeva tkaonica svile" je knjiga u kojoj se otvaraju i stvarni i magični prostori, na čijim se stranicama susreću ljudi, mjesta i sudbine, knjiga koja nevjerojatnom lakoćom pokazuje otkuda sve dolaze priče i pjesme, knjiga koja čitatelju govori da stalno drži oči otvorenima, a uši naćuljenima kako bi osjetio sve otajstvo svijeta u kojem se nalazi.

***

Miljenko Jergović (Sarajevo, 1966.) knji­ževnik je i novinar koji živi na selu ne­daleko od Zagreba. Prvi novinski tekst objavio je 1983., a prvu pjesničku zbirku Opservatorija Varšava 1988. Kritičari smatraju da njegovom zbirkom priča Sarajevski Marlboro iz 1994. počinje trend tzv. stvarnosne proze. Zatim objavljuje još ne­koliko zbirki priča (Mama Leone, Inšallah Madona, Inšallah) te desetak romana, među kojima su Dvori od oraha i Ruta Tannenbaum. Poljski prijevod njegova romana Srda pjeva, u sumrak, na Duhove dobio je 2012. u Wroclawu književnu nagradu Angelus za najbolju knjigu Srednje Europe. Djela su mu prevedena na više od dvadeset jezika.

Miljenko Jergović rođen je 1966. u Sarajevu. Živi u Zagrebu.

Romani: Buick Rivera (2002.), Dvori od oraha (2003.), Gloria in excelsis (2005.), Ruta Tannenbaum (2006.), Freelander (2007.), Srda pjeva, u sumrak, na Duhove (2007.), Volga, Volga (2009.), Otac (2010.), Roman o Kori­ni (2010.), Psi na jezeru (2010.), Rod (2013.), Doboši noći (2015.), Wilimowski (2016.), Herkul (2019.) i Vjetrogonja Babukić i njegovo doba (2021.)

Pripovijetke i druge proze: Sarajevski Marlboro (1994.), Karivani (1995.), Mama Leone (1999.), Inšallah, Madona, inšallah (2004.), mačka čovjek pas (2012.), Levijeva tkaonica svile (2014.), Sarajevo, plan grada (2015.), Nezemaljski izraz njegovih ruku (2016.), Selidba (2018.), Trojica za Kartal (2022.) i Rat (2024.)

Poezija: Opservatorija Varšava (1988.), Uči li noćas neko u ovom gradu japanski (1990.), Himmel Comando (1992.), Preko zaleđenog mosta (1996.), Hauzmajstor Šulc (2001.), Dunje 1983 (2005.) i Izabrane pjesme Nane Mazutha (2011.).

Članci, kolumne, eseji i prepiska: Naci bonton (1998.), Historijska čitanka (2001.), Historijska čitanka 2(2004.), Žrtve sanjaju veliku ratnu pobjedu (2006.), Transatlantic Mail, sa Semezdinom Mehmedinovićem (2009.), Zagrebačke kronike (2010.), Pamti li svijet Oscara Schmidta (2010.), Muškat, limun i kurkuma (2011.), Tušta i tma, sa Svetislavom Basarom (2014.), Drugi krug, sa Svetislavom Basarom (2015.), Autobus za Vavilon (2017.), Imaginarni prijatelj (2022.) i Mudrost poraza, ludost pobjede (2023.)

Drama: Kažeš anđeo (2000.).

Miljenko Jergović dobitnik je brojnih domaćih i međunarodnih nagra­­da. Među njima su nagrade Mak Dizdar za mlade pjesnike, Stolac 1987., Goran za mlade pjesnike, Lukovdol 1988., Veselko Tenžera, za najbolju kolumnu na području Jugoslavije, Zagreb 1990., Ksaver Šandor Gjalski, Zabok 1994., Erich-Maria Remarque, Osnabrück 1995., Grinzane Cavour, Torino 2003., nagrada Društva književnika Bosne i Hercegovine, Sarajevo 2004., nagrada Napoli, Napulj 2005., Meša Selimović, Tuzla 2007., nagrada grada Cassina, Cassino 2009., nagrada Fulvio Tomizza, Trst 2011., Angelus za najbolju knjigu srednjoeuropskog pisca, Wroclaw 2012., Stefan Mitrov Ljubiša, Budva, 2013., Njegoševa nagrada, Cetinje 2015., nagrada Prozart, Skopje 2017., nagrada Georg Dehio, Berlin 2018., Milovan Vidaković, Novi Sad 2018., Nagrada Kopernik Poljske kulturne udruge Mikolaj Kopernik, Zagreb 2018., Sveukrajinski rejting Knjiga godine 2019., u kategoriji prevedene beletristike, Kijev 2020., Premio Latisana per il Nord-Est, Latisana 2022., Počasna nagrada austrijskih nakladnika i knjižara za toleranciju u mišljenju i djelovanju, Beč 2022., nagrada Fric, Zagreb 2023. i nagrada Vilenica, Ljubljana 2024.

Djela su mu prevedena na bjeloruski, bugarski, češki, engleski, farsi, finski, katalonski, litavski, mađarski, makedonski, nizozemski, njemački, poljski, portugalski, ruski, slovački, španjolski, švedski, talijanski, turski i ukrajinski jezik.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.