Dubrovnik kao središte iz kojega se priča radijalno širi na Bosnu, Hrvatsku, Srbiju, Balkan, Europu; obitelj kao jezgra iz koje priča polazi, a onda se u silnom razgranavanju dotiče i povezuje s brojnim drugim obiteljima, osobama, sudbinama; dvadeseto stoljeće kao pozornica svih tih zbivanja, baš cijelo to čudesno i sumanuto stoljeće sa svojim lijepim i strašnim čudima, svojim ratovima i istrebljenjima, sa svojim uznesenjima i slomovima, ljudskim i političkim — to je kronotop, i to je predmetni svijet romana "Dvori od oraha" Miljenka Jergovića, predočen i ispričan u obrnutoj kronologiji, od svojega kraja prema svojemu početku. 

“Iako svojom voluminoznošću može ‘zastrašiti’ nepripremljenog čitaoca, ovaj se roman čita brzo i lako, jednom ‘kupljeni’ čitalac hrliće ka njegovom kraju — to jest početku — jer Jergović piše onako kako već pišu (i kako samo pišu) oni najređi pisci, oni koji podjednako poznaju i vole knjige i ljude (...) Možda je neko u srpskoj, hrvatskoj ili bosanskoj književnosti u proteklih desetak godina napisao i nešto bolje i sveobuhvatnije o jednom istorijskom udesu i njegovim ljudskim reperkusijama, ali iskreno rečeno, ne mogu da se setim takvog slučaja.”
Teofil Pančić, Vreme

“Uistinu rafinirana romaneskna konstrukcija. Riječ je o romanu pisanom ‘obrnutim’ slijedom događaja, kao da je autor stvarao klepsidru unutar koje se vrijeme ne prelijeva unaprijed, kao što bi bilo normalno, već ono teče unazad da bi se zatim sve skupa slilo u blistavu fresku priča, situacija, likova…”
Osservatorio dei Balcani

“Kakav je to rafinirani div od romana! Jergović je nevjerojatno nadareni pisac koji umije emocionalno napuniti priče, a da ne odskliže u patos.”
Andreas Schäfer, Der Tagesspiegel, Berlin

“Romanom Dvori od oraha Miljenko Jergović pridružuje se ligi najboljih suvremenih svjetskih pisaca.
Werner Krause, Kleine Zeitung, Graz i Klagenfurt

“Jergović je veličanstveni pripovjedač.”
Karl-Markus Gauß, Die Zeit, Hamburg

“To je čudesni vjetar pripovijedanja koji ovdje puše prema nama i koji čuva sjećanje na buru i jugo.”
Andreas Breitenstein, Neue Zürcher Zeitung, Zürich

“Možda je snaga pripovijedanja toliko privlačna zato što je Jergović uspio pronaći ravnotežu između malog događaja i velike povijesti, između pojedinačne sudbine i tipologije.”
Nico Bleutge, Süddeutsche Zeitung, München

Miljenko Jergović rođen je 1966. u Sarajevu. Živi u Zagrebu.

Romani: Buick Rivera (2002.), Dvori od oraha (2003.), Gloria in excelsis (2005.), Ruta Tannenbaum (2006.), Freelander (2007.), Srda pjeva, u sumrak, na Duhove (2007.), Volga, Volga (2009.), Otac (2010.), Roman o Kori­ni (2010.), Psi na jezeru (2010.), Rod (2013.), Doboši noći (2015.), Wilimowski (2016.), Herkul (2019.) i Vjetrogonja Babukić i njegovo doba (2021.)

Pripovijetke i druge proze: Sarajevski Marlboro (1994.), Karivani (1995.), Mama Leone (1999.), Inšallah, Madona, inšallah (2004.), mačka čovjek pas (2012.), Levijeva tkaonica svile (2014.), Sarajevo, plan grada (2015.), Nezemaljski izraz njegovih ruku (2016.), Selidba (2018.), Trojica za Kartal (2022.) i Rat (2024.)

Poezija: Opservatorija Varšava (1988.), Uči li noćas neko u ovom gradu japanski (1990.), Himmel Comando (1992.), Preko zaleđenog mosta (1996.), Hauzmajstor Šulc (2001.), Dunje 1983 (2005.) i Izabrane pjesme Nane Mazutha (2011.).

Članci, kolumne, eseji i prepiska: Naci bonton (1998.), Historijska čitanka (2001.), Historijska čitanka 2(2004.), Žrtve sanjaju veliku ratnu pobjedu (2006.), Transatlantic Mail, sa Semezdinom Mehmedinovićem (2009.), Zagrebačke kronike (2010.), Pamti li svijet Oscara Schmidta (2010.), Muškat, limun i kurkuma (2011.), Tušta i tma, sa Svetislavom Basarom (2014.), Drugi krug, sa Svetislavom Basarom (2015.), Autobus za Vavilon (2017.), Imaginarni prijatelj (2022.) i Mudrost poraza, ludost pobjede (2023.)

Drama: Kažeš anđeo (2000.).

Miljenko Jergović dobitnik je brojnih domaćih i međunarodnih nagra­­da. Među njima su nagrade Mak Dizdar za mlade pjesnike, Stolac 1987., Goran za mlade pjesnike, Lukovdol 1988., Veselko Tenžera, za najbolju kolumnu na području Jugoslavije, Zagreb 1990., Ksaver Šandor Gjalski, Zabok 1994., Erich-Maria Remarque, Osnabrück 1995., Grinzane Cavour, Torino 2003., nagrada Društva književnika Bosne i Hercegovine, Sarajevo 2004., nagrada Napoli, Napulj 2005., Meša Selimović, Tuzla 2007., nagrada grada Cassina, Cassino 2009., nagrada Fulvio Tomizza, Trst 2011., Angelus za najbolju knjigu srednjoeuropskog pisca, Wroclaw 2012., Stefan Mitrov Ljubiša, Budva, 2013., Njegoševa nagrada, Cetinje 2015., nagrada Prozart, Skopje 2017., nagrada Georg Dehio, Berlin 2018., Milovan Vidaković, Novi Sad 2018., Nagrada Kopernik Poljske kulturne udruge Mikolaj Kopernik, Zagreb 2018., Sveukrajinski rejting Knjiga godine 2019., u kategoriji prevedene beletristike, Kijev 2020., Premio Latisana per il Nord-Est, Latisana 2022., Počasna nagrada austrijskih nakladnika i knjižara za toleranciju u mišljenju i djelovanju, Beč 2022., nagrada Fric, Zagreb 2023. i nagrada Vilenica, Ljubljana 2024.

Djela su mu prevedena na bjeloruski, bugarski, češki, engleski, farsi, finski, katalonski, litavski, mađarski, makedonski, nizozemski, njemački, poljski, portugalski, ruski, slovački, španjolski, švedski, talijanski, turski i ukrajinski jezik.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.