Knjigu "Hauzmajstor Šulc" možete čitati kao roman: glavni lik, o čijem životu i karakteru knjiga govori, potom niz epizoda, događaja i drugih likova koji čine njegovu životnu i društvenu sredinu (Sarajevo kroz dobar dio dvadesetoga stoljeća), a sve je povezano u cjelinu likom hauzmajstora Šulca... A on je arhetipski majstor, i to je ono što kao ideja predstavlja fundament knjige: Ne plaši se vraga, špijuna i narodnih neprijatelja, postoji samo stroj koji u času / Stane, postoji oko koje vidi i ruka koja popravi kvar. Knjigu "Hauzmajstor Šul"c možete, zatim, čitati i kao pjesničku zbirku, ne samo i ne prvenstveno po tomu što je "tehnički" pisana u stihovima, nego zato što su njezin jezik i književni duktus eminentno pjesnički, lirski. Ono pak što knjigu čini jedinstvenom jest način na koji se u njoj narativni i lirski prosede sjedinjuju, stvarajući sasvim poseban ton koji vlada cijelom knjigom. Tako se zapravo dokida važnost pitanja o žanru: kao svaki književno izvoran i dobar tekst, "Hauzmajstor Šulc" razmiče granice žanra i utvrđuje ih nanovo. – Ivan Lovrenović

Jergović je izbliza upoznao rat, pa je sposoban i prikazati njegove posljedice, one najvidljivije i one najskrivenije; nezaustavljivi osjećaj uništenja zajednica, društvenih sredina, svakodnevice koja može oživjeti samo u sjećanju, naravno samo u riječima, onda kada su te riječi poezija. – Dietro le parole

U pjesmama poeme "Hauzmajstor Šulc" Miljenka Jergovića nema prekida. One su lančano pomiješane i povezane baš kao i riječi posvećene Sarajevu. One su memorija i prikaz različitih slojeva života toga grada. Miljenko Jergović dočarava nam – ovaj put u stihovima –  balkansko ljudstvo predstavljeno likovima koji, ne vodeći računa o vlastitom življenju, ipak zrače svojim životima. To je korska pjesma, neka vrsta balkanskoga Spoon rivera, glas koji okuplja mnoge glasove i priče u slavu svoga grada-mita. –  Andrea Rossini, Balcanicaucaso.org

Miljenko Jergović (Sarajevo, 1966.) književnik je i novinar koji živi na selu nedaleko od Zagreba. Prvi novinski tekst objavio je 1983., a prvu pjesničku zbirku "Opservatorija Varšava" 1988. Kritičari smatraju da njegovom zbirkom priča "Sarajevski Marlboro" iz 1994. počinje trend tzv. stvarnosne proze. Zatim objavljuje još nekoliko zbirki priča (Mama Leone, Inšallah Madona, Inšallah) te desetak romana, među kojima su "Dvori od oraha" i "Ruta Tannenbaum". Poljski prijevod njegova romana "Srda pjeva, u sumrak, na Duhove" dobio je 2012. u Wroclawu književnu nagradu Angelus za najbolju knjigu Srednje Europe. Djela su mu prevedena na više od dvadeset jezika.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.