Kratke priče i pripovijetke Wolfganga Bauera čitaju se kao neka vrsta sekundarne literature u kojoj autor parafrazira i oslanja se na realizam obojen kasnim ekspresionizmom ("Neobična priča o Paulu Wevieu), kao i na kriminalističke priče a la Woody Allen ("Wolfijev kriminalistički magazin") te dječje priče ("Moj tricikl"). Svakodnevica, zbilja koju se teško otkriva, ako uopće, nalazi se negdje između: čovjek je deslabiliziran i fragmentiran, a njegov život postaje tek beskrajnim citiranjem - odbljeskom ili, točnije rečeno, grimasom istinske čovječnosti.

Kao beskompromisan provokator građanskoga društva, Wolfgang Bauer nikada nije ispunjavao predviđena očekivanja kazališta i publike. Groteskne, ironične, koristeći se vulgarizmima, pornografskim elementima i postupcima trivijalne književnosti, Bauerove jednočinke, bliske reafirmiranom pučkom komadu (F. X. Kroetz, R. W. Fassbinder, P.Turrini), prikazuju neurotična i histerična lica savladana dosadom, prazninom i gubitkom identiteta, koja izlaz iz društvenih stega najčešće pronalaze u nasilju.


***

Austrijski književnik i dramatičar Wolfgang Bauer (1941 -2005) autor je čija su djela anticipirala književne postupke i umjetničke nazore koje kasnije nalazimo obuhvaćene zbirnim pojmovima postmoderne i poststrukturalizma. Studirao je teatrologiju i germanistiku, a praizvedbama jednočinki "Transport svinja" (Schweinetransport) i "Slikar i boja" (Maler und Farbe) svrstao se među predstavnike književne avangarde.

Međunarodni je uspjeh postigao komadom "Magic Afternoon" (1968), koji je samo na njemačkom govornom području odigran na više od 60 pozornica. Jednak uspjeh postiže s još nekoliko tekstova ("Chartge", 1969, "Film i žena" - Film unci Frau, 1971, tekst igran u nas 1986. pod alternativnim naslovom "Shakespeare the Sadist", CeKaDe, redatelj B. Brezovec). Uz Thomasa Bernharda i Petera Handkea sedamdesetih godina 20. stoljeća postaje najznačajnijim austrijskim dramaličarem.

Bauerovi rani komadi su pod snažnim utjecajem kazališta apsurda Eugenea Ionescoa, egzistencijalističkih drama Jean-Paula Sartrea i Alberta Camusa, pop-kulture i rock-glazbe. Osim tridesetak kazališnih tekstova, Bauer je pisao libreta, romane, liriku, radio-drame i filmske scenarije. Bauerova popularnost kao lirika, romanopisca ili feljtonista rasla je razmjerno mimoilaženju pravila književnih vrsta. tj. nemogućnošću da ga se svrsta u određene književno-autorske kategorije.

Wolfgang Bauer rođen je 1970. u Hamburgu. Odrastao je na krajnjem sjeveru i krajnjem jugu Njemačke. Služio je vojni rok u Bundeswehru uloživši prigovor savjesti. Pohađao je večernju gimnaziju i za to vrijeme radio kao vozač u pekarnici i kao turistički vodič, pakirao namještaj, razdvajao otpad, radio u noćnim smjenama u tvornici plastike. Studirao je na sveučilištu u Tübingenu, prvo islamistiku, potom geografiju i povijest. Međutim, ništa od toga nije diplomirao. Krivac – novinarstvo.

Nakon 1994. nekoliko je godina radio kao slobodni novinar. Novinarski zanat je izučio u ludo zaigranom listu Christopha Müllera, Schwäbisches Tagblatt. Od 2011. radi u hamburškom tjedniku Die Zeit kao reporter glavnog uredništva. Primio je brojne novinarske nagrade.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.