Vilém Flusser
Filozofija fotografije
- Nakladnik: Scarabeus naklada
- Prijevod: Daniela Tkalec
- 12/2007.
- 128 str., meki uvez s klapnama
- ISBN 9789537387037
- Cijena: 17.25 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
Vilém Flusser (1920.-1991.) je, uz Marshalla McLuhana, jedan od najvažnijih teoretičara medija kasnog dvadesetog stoljeća. Knjiga "Filozofija fotografije" ("Towards a Philosophy of Photography"), izvorno objavljena 1983., sažeta je i oštra rasprava o tome kako fotografija (čak i prije nego što se digitalizirala) služi kao prototip potpuno programiranom, poslijeindustrijskom, poslijepovijesnom, informacijsko-centričnom svijetu.
Ovim djelom Vilém Flusser utire put revolucionarnim razmišljanjima o fotografiji (mediju), analizira je ne samo s estetskog gledišta već i sa svih gledišta s kojih taj medij do sada nije sagledavan. Ukazuje na tranziciju tekstualne u vizualnu kulturu, industrijskog u postindustrijsko društvo i moćan medij fotografije koji je omogućio iščitavanje i interpretiranji tih mijena.
Produkt tog moćnog medija je slika, a o fotografskoj slici Vilem Flusser piše: "(fotografske) Slike su površine sa značenjem. One ukazuju - najčešće - na nešto u prostoru "tamo vani", što nam (kao alat za svođenje četverodiomenzionalnosti prostora u dvodimenzionalnost površine) trebaju učiniti predstavljivim kao apstrakciju.
Tu specifičnu sposobnost apstrahiranja prostora u površinu i ponovnog proiciranja sa plohe u prostor trebalo bi nazvati "imaginacijom". Ona je pretpostavka za uspostavljanje razumijevanja slika. Drugim riječima; sposobnost svođenja prostornih fenomena na dvodimenzionalne simbole i čitanja tih simbola."
"Pitanje kritike fotografije koju ista treba postaviti fotografiji glasi: u kojoj mjeri je fotografu pošlo za rukom program kamere podvrći svojoj namjeri i pomoću koje metode? I obratno: u kojoj mjeri je kameri uspjelo fotografovu namjeru prometnuti u korist programa kamere i pomoću koje metode? Na temelju tog kriterija "najbolja" je ona fotografija u kojoj je fotograf pobijedio program kamere u smislu svoje ljudske namjere, što će reći podvrgao kameru ljudskoj namjeri.
Dakako da postoje takve "dobre" fotografije u kojima ljudski duh pobjeđuje program. Međutim, iz fotografskog univerzuma kao cjeline razvidno je kako programi već sada sve bolje uspijevaju prometnuti ljudske namjere u funkcije aparata. Stoga bi se zadatak svake fotografske kritike trebao sastojati u tome da ukaže na ljudska nastojanja ovladavanja aparatom, kao i na cilj aparata tj. "usisavanje" čovjekove namjere. Takva kritika fotografije, međutim, dosad nije ostvarena iz razloga koje još valja razmotriti."
U "Filozofiji fotografije" Flusser predlaže nov način poimanja fotografije kao medija. Naime, analiza fotografije sa svim njezinim estetskim, znanstvenimi političkim aspektima služi mu kao ključ za istraživanje kulturne krize naše sadašnjosti te novih formi postojanja i društva koje su se iz toga iskristalizirale. Flusser pokazuje da prometanje tekstualne ture u onu slikovnu (izlinearnosti povijest dvodimenzionalnost magije), kao i prometanje industrijskoga u postindustrijsko društvo (od rada do igre) idu ruku pod ruku, se ta mutacija kulture u svôj svojoj oštrini, najbolje može iščitati iz fotografije.
***
Vilém Flusser, rođen 1920. u Pragu, preminuo 1991. Profesor filozoflje i komunikologije na Sveučilištu u Sao Paulu, u Brazilu. Nakon poduže dominacije teoretičara medija i masovne kulture, Flusser svojim originalnim teorijskim pristupom fenomenu medija skreće na sebe pozornost i sve više postaje autoritet suvremene kulture, koji nakon postmodernizma i općeg oduševljenja medijima vraća temu na polazište vezano uz ključno pitanje suvremene kulture. Flusser razmatra pitanja medija kao ono bitno ljudsko koje se opire komercijalnosti i teži kreativnosti. Stoga se njegovi tekstovi u svijetu smatraju dragocjenima za ponovno promišljanje kulture koja je nekritički i euforično prodefilirala Zapadom.
Ovim djelom Vilém Flusser utire put revolucionarnim razmišljanjima o fotografiji (mediju), analizira je ne samo s estetskog gledišta već i sa svih gledišta s kojih taj medij do sada nije sagledavan. Ukazuje na tranziciju tekstualne u vizualnu kulturu, industrijskog u postindustrijsko društvo i moćan medij fotografije koji je omogućio iščitavanje i interpretiranji tih mijena.
Produkt tog moćnog medija je slika, a o fotografskoj slici Vilem Flusser piše: "(fotografske) Slike su površine sa značenjem. One ukazuju - najčešće - na nešto u prostoru "tamo vani", što nam (kao alat za svođenje četverodiomenzionalnosti prostora u dvodimenzionalnost površine) trebaju učiniti predstavljivim kao apstrakciju.
Tu specifičnu sposobnost apstrahiranja prostora u površinu i ponovnog proiciranja sa plohe u prostor trebalo bi nazvati "imaginacijom". Ona je pretpostavka za uspostavljanje razumijevanja slika. Drugim riječima; sposobnost svođenja prostornih fenomena na dvodimenzionalne simbole i čitanja tih simbola."
"Pitanje kritike fotografije koju ista treba postaviti fotografiji glasi: u kojoj mjeri je fotografu pošlo za rukom program kamere podvrći svojoj namjeri i pomoću koje metode? I obratno: u kojoj mjeri je kameri uspjelo fotografovu namjeru prometnuti u korist programa kamere i pomoću koje metode? Na temelju tog kriterija "najbolja" je ona fotografija u kojoj je fotograf pobijedio program kamere u smislu svoje ljudske namjere, što će reći podvrgao kameru ljudskoj namjeri.
Dakako da postoje takve "dobre" fotografije u kojima ljudski duh pobjeđuje program. Međutim, iz fotografskog univerzuma kao cjeline razvidno je kako programi već sada sve bolje uspijevaju prometnuti ljudske namjere u funkcije aparata. Stoga bi se zadatak svake fotografske kritike trebao sastojati u tome da ukaže na ljudska nastojanja ovladavanja aparatom, kao i na cilj aparata tj. "usisavanje" čovjekove namjere. Takva kritika fotografije, međutim, dosad nije ostvarena iz razloga koje još valja razmotriti."
U "Filozofiji fotografije" Flusser predlaže nov način poimanja fotografije kao medija. Naime, analiza fotografije sa svim njezinim estetskim, znanstvenimi političkim aspektima služi mu kao ključ za istraživanje kulturne krize naše sadašnjosti te novih formi postojanja i društva koje su se iz toga iskristalizirale. Flusser pokazuje da prometanje tekstualne ture u onu slikovnu (izlinearnosti povijest dvodimenzionalnost magije), kao i prometanje industrijskoga u postindustrijsko društvo (od rada do igre) idu ruku pod ruku, se ta mutacija kulture u svôj svojoj oštrini, najbolje može iščitati iz fotografije.
***
Vilém Flusser, rođen 1920. u Pragu, preminuo 1991. Profesor filozoflje i komunikologije na Sveučilištu u Sao Paulu, u Brazilu. Nakon poduže dominacije teoretičara medija i masovne kulture, Flusser svojim originalnim teorijskim pristupom fenomenu medija skreće na sebe pozornost i sve više postaje autoritet suvremene kulture, koji nakon postmodernizma i općeg oduševljenja medijima vraća temu na polazište vezano uz ključno pitanje suvremene kulture. Flusser razmatra pitanja medija kao ono bitno ljudsko koje se opire komercijalnosti i teži kreativnosti. Stoga se njegovi tekstovi u svijetu smatraju dragocjenima za ponovno promišljanje kulture koja je nekritički i euforično prodefilirala Zapadom.
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
