Hildegard von Bingen
Boga gledati
- Nakladnik: Scarabeus naklada
- Prijevod: Daniela Tkalec
- 02/2010.
- 310 str., meki uvez s ovitkom
- ISBN 9789537387112
- Cijena: 34.51 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
“Svekoliko uređenje mudrosti blago je i nježno, zato što svoje ruho, ako je uprljano prljavštinom, ispire u krvi milosrdnoga janjeta. Stoga mudrost valja ljubiti više od ljepote, zbog čega je sve svete duše spoznaju kao vrijednu ljubavi jer se ne mogu zasititi pogleda na njezinu dražest.
Što god da je iznjedrila mudrost, to živi u duhu čovjekovom, čineći ga budnim, i nigda ne prestaje. Tako dugo dok čovjek boravi u svome tijelu, njegove se nebrojene misli množe, kao što je neizmjeran i zvuk hvalospjeva anđeoskih. Mišljenje čovjekovo
zaživljuje još u mladosti, da bi potom iznašlo svoj izraz u riječi razuma i ostvarilo svoje djelo koje, dakako, nigda ne bi moglo zaživjeti iz čovjeka sâmoga, budući da on ima svoj početak. Jedino vječnost živi iz sebe sâme i nigda neće morati pretrpjeti smanjivanje, jer je prije početka vremena bila život vječni.
Postane li duša, međutim, besmrtna, više ne biva dozivana k Bogu kao duša budući da prestaje djelovati putem čovjekovih misli, već počinje živjeti u hvalospjevu anđela koji su duh sâm. Tada se i dušu naziva duhom, jer prestaje surađivati s čovjekovim tijelom.”
***
Hildegard von Bingen (1098-1179) zasigurno je jedna od najistaknutijih ličnosti u povijesti europske duhovnosti kršćanskoga Zapada, kao i jedna od najintrigantnijih žena-filozofa, jednako toliko intrigantnoga duhovnog razdoblja, čiji su radovi iznenada, nakon što su stoljećima bili zaboravljeni, naišli na veliko zanimanje i ponovno otkrivanje, tako da bismo mogli govoriti o „Hildegardinoj renesansi“. Njezina svestranost povezuje najrazličitija područja ljudskoga znanja i djelovanja u jedinstven pogled na svijet.
Hildegard, popularno zvana „prophetissa teutonica“, bila je prva njemačka mističarka, teologinja, opatica, predstojnica benediktinskog reda i utemeljiteljica samostana, liječnica, prirodoslovka, slikarica, pjesnikinja i glazbenica. Proglašena je svetom.
Napisala je velik broj radova iz raznorodnih disciplina: medicine, prirodoslovlja, filozofije, mistike, glazbe i ljekarništva. Odabir mističnih tekstova iz Hildegardine literarne ostavštine pripremio je i objavio Heinrich Schipperges, profesor povijesti medicine na heidelberškom sveučilištu koji slovi kao vrsni znalac djela Von Bingenove i urednik i suizdavač njezinih "Sabranih djela".
Hildegardin mistični doživljaj zasniva se na osobnom susretu s Bogom, i to ne s Bogom kao subjektivnim sugovornikom duše, već s Bogom koji je stvorio kozmos i čovječanstvo. Jedinstvo Bogom stvorena svijeta i njegovih raznolikih pojavnih faseta u njezinu životu
koji je bio ispunjen vizijama postaje živim svjedočanstvom božanske uzvišenosti.
Ono što u njenim „mističnim“ tekstovima odmah zapinje za oči nije toliko slika svijeta koliko, prema njezinim riječima, „životni svijet“, jer smatra da temeljno iskustvo Boga nipošto ne služi religioznom raspoloženju ili tek nazoru, već upućuje na svjesno življenje života, ali i na kultivaciju zajednice, tako da se može reći da je u njezinom djelu ponajprije riječ o životnoj praksi i pitanju smisla života, što je zapravo vezano uz njezin „holistički“ pristup, prvenstveno okrenut čovjeku.
Što god da je iznjedrila mudrost, to živi u duhu čovjekovom, čineći ga budnim, i nigda ne prestaje. Tako dugo dok čovjek boravi u svome tijelu, njegove se nebrojene misli množe, kao što je neizmjeran i zvuk hvalospjeva anđeoskih. Mišljenje čovjekovo
zaživljuje još u mladosti, da bi potom iznašlo svoj izraz u riječi razuma i ostvarilo svoje djelo koje, dakako, nigda ne bi moglo zaživjeti iz čovjeka sâmoga, budući da on ima svoj početak. Jedino vječnost živi iz sebe sâme i nigda neće morati pretrpjeti smanjivanje, jer je prije početka vremena bila život vječni.
Postane li duša, međutim, besmrtna, više ne biva dozivana k Bogu kao duša budući da prestaje djelovati putem čovjekovih misli, već počinje živjeti u hvalospjevu anđela koji su duh sâm. Tada se i dušu naziva duhom, jer prestaje surađivati s čovjekovim tijelom.”
***
Hildegard von Bingen (1098-1179) zasigurno je jedna od najistaknutijih ličnosti u povijesti europske duhovnosti kršćanskoga Zapada, kao i jedna od najintrigantnijih žena-filozofa, jednako toliko intrigantnoga duhovnog razdoblja, čiji su radovi iznenada, nakon što su stoljećima bili zaboravljeni, naišli na veliko zanimanje i ponovno otkrivanje, tako da bismo mogli govoriti o „Hildegardinoj renesansi“. Njezina svestranost povezuje najrazličitija područja ljudskoga znanja i djelovanja u jedinstven pogled na svijet.
Hildegard, popularno zvana „prophetissa teutonica“, bila je prva njemačka mističarka, teologinja, opatica, predstojnica benediktinskog reda i utemeljiteljica samostana, liječnica, prirodoslovka, slikarica, pjesnikinja i glazbenica. Proglašena je svetom.
Napisala je velik broj radova iz raznorodnih disciplina: medicine, prirodoslovlja, filozofije, mistike, glazbe i ljekarništva. Odabir mističnih tekstova iz Hildegardine literarne ostavštine pripremio je i objavio Heinrich Schipperges, profesor povijesti medicine na heidelberškom sveučilištu koji slovi kao vrsni znalac djela Von Bingenove i urednik i suizdavač njezinih "Sabranih djela".
Hildegardin mistični doživljaj zasniva se na osobnom susretu s Bogom, i to ne s Bogom kao subjektivnim sugovornikom duše, već s Bogom koji je stvorio kozmos i čovječanstvo. Jedinstvo Bogom stvorena svijeta i njegovih raznolikih pojavnih faseta u njezinu životu
koji je bio ispunjen vizijama postaje živim svjedočanstvom božanske uzvišenosti.
Ono što u njenim „mističnim“ tekstovima odmah zapinje za oči nije toliko slika svijeta koliko, prema njezinim riječima, „životni svijet“, jer smatra da temeljno iskustvo Boga nipošto ne služi religioznom raspoloženju ili tek nazoru, već upućuje na svjesno življenje života, ali i na kultivaciju zajednice, tako da se može reći da je u njezinom djelu ponajprije riječ o životnoj praksi i pitanju smisla života, što je zapravo vezano uz njezin „holistički“ pristup, prvenstveno okrenut čovjeku.
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
