"Recesijska opstipacija" pripada zanemarenoj estetici ružnoće, mračnom ali vitalnom pismu društvene katarze koje se ovdje ostvaruje izvrtanjem utrobe bezimenog, luzerskog subjekta hrvatske tranzicije. Podražavajući donekle usmene žanrove u jednostavnosti sroka, izravnosti humora i iskazivanja seksualnosti, pjesmama ipak dominira suvremeni osjećaj rezignacije i vegetiranja. U potrošenosti svih sredstava, on probija u nekoj vrsti kulturalnog "Tourettova sindroma", kroz prljavu, bolesnu, prostačku bujicu frash književnosti koja cilja na to da se nikome ne svidi i da nikada ne uđe u antologije.

Odluka da se "nereprezentativni" sadržaj života predstavi u jednako nereprezentativnoj, odbojnoj i šokantnoj formi tako izlazi kao posljednji pokušaj očajničkog otpora pred uglancavanjem i tržišnom anticipacijom književnog i intelektualnog ego-tripa. U laži i mnoštvu svih estetiziranih, načelnih i unaprijed amortiziranih kritičkih prigovora, "Opstipacija" je vrsta prigovora savjesti, želja da se ne sudjeluje u igri, ali da se opasnom i opakom granicom jezika ogradi jedno područje autonomije.

To je posve točno prepoznato kao područje seksa, kao uhodanog "alergena" malograđanskih kultura, ali ovdje on nije zaogrnut zaštitnim ogrtačem erotskog, pa čak ni pornografskog žanra, jer za oba mu nedostaje željeza "ljepotom" iskaza. Recesijski seks je lišen subjekta, muškog i ženskog jednako, lišen prepoznatljivih znakova ljubavi, lišen čistih plahti, mladosti i drhtaja - dakle seks lišen i vlastite definicije užitka, sveden na "napaljenu impotenciju" kao iskaz gole ljudske egzistencije.

Daniela Tkalec

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.