Birajući ponekad teme koje njegovi suvremenici i književni kritičari, a osobito dežurni dušobrižnici, nisu smatrali prikladnima za pristojnu lijepu književnost, Manto se tijekom svoga književnog stvaralaštva borio s lažnim moralom i njegovim zagovornicima. Sasvim osobit, ali do krajnjosti iskren i u književnosti i u privatnim odnosima, izazivao je podjednako divljenje i zgražanje.

Osobitu pozornost Manto posvećuje strahotama koje su se događale nakon podjele Indije i Pakistana 1947. godine, i njegove pripovijetke smatraju se ponajboljim književnim obradama te teme u potkontinentalnoj književnosti uopće. Otvarajući nove sadržajne i stilske mogućnosti, Manto je značajan ne samo kao autor koji je stvorio zamjetan književni opus, već i kao autor koji je utro put generacijama pakistanskih i indijskih književnika koji su došli nakon njega.

Zbirka "Preko granica" donosi 14 Mantovih pripovijedaka koje daju dobar pregled tema koje su ga zaokupljale i prvi put u našu književnu svakodnevicu donosi s izvornika prevedenog autora koji je svojom kvalitetom zaslužio da u njoj bude prisutan već davno prije. Pripovijetke su uzbudljive, na trenutke šokantne, ali bez obzira na vremenski period koji je prošao od njihova nastanka do danas, još su uvijek svježe, aktualne i nadasve zanimljive i vrijedne čitanja.

Krešimir Krnic, prevoditelj ove zbirke, predaje na Katedri za indologiju i dalekoistočne studije Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Predaje hindski, sanskrt i predmete vezane uz indijsku književnost i kulturu. Bavi se i prevođenjem. Zbirka "Preko granica" njegov je prvi objavljeni prijevod s urdskog jezika.

Saadat Hasan Manto (1912.-1955.)  spada među najznačajnije autore 20 stoljeća koji su stvarali na urdskorn jeziku. Veći dio života proživio je u Indiji, stolujući se u Amritsaru i Aligarhu, a književnu karijeru gradeći u Bombayu (danas Mumbai) i Delhiju. Nakon podjele Indije za svoju domovinu odabrao je Pakistan i ostatak života proveo u Lahorea pišući često upravo o traumama koje je podjela proizvela u svijesti pripadnika svih društvenih i vjerskih skupina na Indijskom potkontinentu.

Manto je u svom kratkom stvaralačkom razdoblju od 22 godine objavio dvadesetak zbirki pripovijedaka, više od 100 radiodrama, jedan roman, više prijevoda iz svjetske književnosti i dvadesetak crtica o suvremenicima iz filmskog i političkog života svoga vremena. Osobitu pozornost posvećuje strahotama koje su se događale nakon podjele Indije i Pakistana 1947. godine, i njegove pripovijetke smatraju se ponajboljim književnim obradama te teme u potkontinentalnoj književnosti uopće.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.