Opsežno književno djelo Franza Kafke može se dijeliti prema više kriterija, od uvriježene podjele na bilješke, skice, pripovijetke i romane, preko podjele na tekstove objavljene za života i posthumno, pa sve do onih malo zahtjevnijih, primjerice prema dominantnim motivskim skupinama kao što su deteritorijalizacija, postajanje životinjom, funkcioniranje stroja itd.

U svjetlu potonje podjele važni su i prelasci s jedne literarne "opsesije" na drugu, koji se također mogu jasno iščitati iz pojedinih tekstova, a uvelike pridonose zaokruživanju slike o opusu jednog od nedvojbeno najvećih i najzanimljivijih pisaca 20. stoljeća.

Za kvalitetno proučavanje Kafkina djela, kao i za cjelovitiji čitalački doživljaj, čitalačku pažnju trebalo bi usmjeravati i na sve one dulje ili kraće radove iz kojih su Kafkine temeljne literarne intencije katkada mnogo razvidnije.

Ova knjiga stoga sadrži nove prijevode tih vrijednih djelca koje je Boris Perić vrsno prilagodio recentnim literarno-lingvističkim spoznajama, ne samo da se njima upotpuni slika što je domaći čitatelj može steći o Kafkinu opusu nego, naprosto, i da se spase od potpuna zaborava.

Franz Kafka smatra se ključnom figurom svjetske književnosti 20. stoljeća. Rođen je 3. srpnja 1883. godine u Pragu, u obitelji dobrostojećih njemačkih Židova. Tijekom života objavio je niz kraćih i duljih pripovijetki, poput "Preobražaja" (1915.), i romane "Proces" (1925.), "Dvorac" (1926.) i "Amerika" (1927.). Kafkina djela prikazuju sivu i banalnu svakodnevnicu kao enigmatsku i alogičnu zbilju ispunjenu strepnjom, u kojoj su likovi, pritisnuti osjećajem krivice i zbunjenosti, neprestance izloženi prijetnji birokratskih sila kojima ne mogu dokučiti izvor ni motiv.

Onemoćao zbog pogoršanja tuberkuloze grla, koja je u ono doba bila teško izlječiva, preminuo je 3. lipnja 1924. godine u sanatoriju Kierling kraj Beča, u 41. godini života.

Kafka je pisao na njemačkom jeziku, a njegov nezamjenjivi i vizionarski književni opus ubraja se u vrhunce moderne književnosti. Utjecao je na niz svjetskih i europskih pisaca, poput Jorgea Luisa Borgesa, Alberta Camusa, Samuela Becketta, ali i Jonathana Franzena i Lászla Krasznahorkaija. O važnosti ovog autora možda najbolje govore svima znani epiteti kafkijanski i kafkaeskno koji opisuju tjeskobu, apsurd življenja i otuđenje modernog čovjeka.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.